Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

jednosti, ali ovozemne vrijednosti, relativne, a ne apsolutne.
Kad bi bila apsolutna, onda bi se ženilo i udavalo i na drugom
svijetu. Dok se djevičanstvu pruža apsolutna šansa, tj. već se
sada može živjeti sretno kako će se živjeti - vječno! Stoga Pavao
ovdje navodi čak pet puta “kao da ne”.
- “Koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju” (r. 29).
To ne znači da se ne brinu za žene, odnosno žene za muževe.
Nego: neka se tako brinu da im to ne bude jedina i isključiva
briga; da zaborave Boga. Distancirani, ali angažirani; u svijetu,
ali ne od svijeta. Zemljom hode a u nebu žive! Ima većih
briga od obiteljskih. Krist čovjeka uvijek poziva da prvo misli
na kraljevstvo Božje, a sve je ostalo - dodatak.
- “Koji plaču, kao da ne plaču” (r. 30). I za njih vrijedi slično
upozorenje. Nije plač najveća životna nevolja. I oni koji
su ožalošćeni ne znači da su najnesretniji na svijetu. Sve je
prolazno, pa i tuga i plač. Jučer si gorko plakao, a danas se
grohotom smiješ i misliš da se nikada više ne ćeš ražalostiti i
rasplakati. Vidiš li koliko je plač relativan?
- “Koji se vesele, kao da se ne vesele” (r. 30). Ni veselje
nije najveća vrednota u životu. I ono je trenutačno i prolazno.
Ono je suprotnost plaču. Ali nema apsolutan karakter. Valja
se držati tako kao da se ne veseliš nad određenim uspjesima,
događajima i lutrijskim srećkama. Nije dobro uroniti u “veselje”,
jer je sve promjenljivo i nestalno: “Na tom svijetu stalna
samo mijena jest!”, nije to samo Preradovićevo iskustvo i
formulacija. 43
- “Koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju” (r. 31).
Riječ uživati znači iskapiti čašu do dna. Pavlova preporuka
jest suprotna onom modernom šlageru: “Uzmi sve što ti život
pruža.” Pavao veli: Ne unosi sebe samoga sa svojim vječnim
vrednotama u nestalne trenutke ovoga svijeta. Ishlapit će.
43 P. Preradović, “Mujezin”, u: Vienac, 1871.: Sunce žarko sjeda/ I
skoro će sjest;/ Stalna na tom svijetu/ Samo mijena jest!
87