Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Poglavlje je posvećeno ne samo pitanjima prava i dužnosti
muža i žene, nego i pitanju prava na djevičanstvo, na svjesno
izabran celibat. Pavao to promatra kao dva vida kršćanskoga
života. I jedno i drugo Božji je dar, karizma. Kriterij po kojem
se ravna ljudski bračni ili bezbračni život jest: privrženost Gospodinu.
I to je u svemu ovome bitno. Roditelji u braku mogu
biti izvrsno privrženi Gospodinu, a svećenici, redovnici i redovnice
u beženu stanju mogu biti posve nepovezani s Gospodinom.
Vrijedi i obratno. Stoga Pavao raspravlja o djevičanstvu
kojemu daje prednost, samo po sebi, ali ne konkretno,
s obzirom na ženidbu. Za tu prednost on donosi motive.
Još nešto značajno. Kad Pavao govori o ženidbi, njezinim
dužnostima, jednosti i nerastavljivosti, onda veli da je to “Božja
zapovijed”: “A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin”
(7,10). A kad govori o djevičanstvu, onda veli: “Glede
djevica nemam zapovijedi, nego dajem savjet” (r. 25). Taj
“svoj savjet” Pavao zasniva na “milosrđu Gospodnjem”, koje
je iskazano Pavlu, i zbog kojega mu se može dati “povjerenje”
(r. 25), kao i na tome što tvrdi: “A mislim da i ja imam malo
Duha Božjega” (r. 40). Eto, takav Apostol, koji u milosrđu Božjem
ima Duha Božjega, govori o djevičanstvu kao životnom
staležu i Božjem daru, privilegiju.
Cio navedeni odlomak dade se rastaviti u tri glavne točke
za razmišljanje.
82
Djevičanstvo bolje zbog sadašnje nevolje
U retcima 25-28 Pavao govori o djevičanstvu koje je dobro,
dapače, bolje, imajući u vidu odanost Gospodinu. Dva
su razloga zašto Pavao preporučuje i savjetuje djevičanskobezbračni
stalež.
Sadašnja nevolja. Pod pojmom sadašnjih nevolja misli se
na sav čovjekov napor i nastojanje da svoju grješnu narav
preobrazi u svetu i Bogu posvećenu narav. To je onaj trud koji