Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

sama i puka izmišljotina. Vratimo se s Pavlom Korinćanima.
Pođimo redom.
“A sada o onome što ste mi pisali!” (1 Kor 7,1). O čemu
su mu pisali? Kada li su mu pisali? Bilo bi zanimljivo pročitati
što su to Korinćani pitali Pavla? To nam se nije očuvalo,
osim u Pavlovim odgovorima. To nam sliči kao kad slušamo
nekoga kada razgovara na telefon. Čujemo samo s ove strane
isprekidane odgovore ili pitanja: “Ne... Kada? Dobro... Dobro...
On... Sutra... Zašto ne bi... Ne mislim da je... Neka uradi...
Haj, Bog!”, a ne znamo uopće što onaj odonuda govori i
pita. Možda su pitali Pavla:
Učitelju, odgovori nam što je naravno, što je nenaravno, a
što je nadnaravno?
Ili: Što je Kristovo? Što je pogansko? Što je židovsko? Je li
Krist protiv naravi, protiv prirode, protiv ženidbe? Zašto se ti
nisi oženio? Što je pravo, a što povlastica? Možemo li se odricati
prirodnih prava? Je li se bolje ženiti ili ne ženiti?
Ili: Što je grijeh? Koji je plod grijeha? Kako grijeh proizvede
grijeh? Ne uvjerava nas načelo, pa snosimo posljedice. 41 Mi
vidimo u svome životu kako najprije oklijevamo s obzirom
na grijeh. U drugom trenutku to nam je nekako lakše, prilagodimo
se. U trećem idemo dalje i činimo sve bez napora i
straha i srama. Grijeh izgubi svoj užas, teror, nema više stida
i bojazni od posljedica. Što nam se jučer gadilo, danas nam je
posebno godilo! Bez obzira kako će sutra biti.
Pavao piše: “Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to
takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko
ima očevu ženu. I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se
iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini... Pošto
se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh,
41 Sv. Augustin, O Božjoj državi, 1, 10, 2: “Bijahu poučeni, ako već ne
prethodnom mudrošću, onda svakako iskustvom koje je slijedilo!” (...si
non praecedente sapientia, certe consequente experientia didicerunt).
80