Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

- Kakva je doista naša molitva? I kad god s Pavlom molimo
Boga da skine s nas teret križa i nevolju koju nam je on
dao i pripustio, Bog će odgovoriti one iste riječi koje je čuo
Pavao. Tko od nas ne bi mogao pričati svoju muku, opisivati
svoj “trn u tijelu” koji nas neprestano udara, bode i žulja?
I kako bismo ga se rado riješili. Origen je to učinio na
originalan način, čitajući Matejeve riječi o onima koji same
sebe onesposobiše poradi kraljevstva Božjega (Mt 19,12)! I
zabludio! Tko od nas nema kompleksa inferiornosti ili superiornosti?
Netko previsok, netko prenizak. Netko predebeo,
netko štrkljast. Netko hrom, netko slijep, sakat. Jedan slab
u školi, drugi u praktičnu životu. Nekoga boli srce, drugoga
želudac, trećega glava. Netko ne može jesti, drugi ne može
mokriti, treći ne može spavati. Četvrti ni jedno, ni drugo, ni
treće. Posjetiš li kad god Svećenički dom? Bolnicu? Onoga
neizlječiva? Bože, jada u ljudima. Valja prihvatiti patnju kao
kušnju na kojoj nas Bog isprobava kakvi smo i prihvaćamo li
to od Boga kao sredstvo svoga spasenja.
Kad se god Pavao našao u novim nevoljama, kad mu je
trn u tijelu zasvrdlao do dna bića, uvijek bi se sjetio dragoga
Ananije Krstitelja, koji mu je prenio Isusovu poruku: “Ja ću
mu pokazati koliko mu je za Ime moje trpjeti.”
76
Snaga se u slabosti usavršuje
Virtus in infirmitate perficitur. Na prvi pogled nejasno. Ali
nije, nego prejasno i istinito: snaga se Božja očituje kroza slabost
Pavlovu, kroz njegovu trnovinu, jaukanje. Nikada se nije
tužio da nije mogao raditi. Nikada nije prekinuo putovanje
i vratio se neobavljena posla. Ako ga je dopao pritvor ili zatvor,
odmah je uzeo pero i pergamenu i iskoristio u pisanje
Poslanica Rimljanima, Efežanima, Korinćanima. Pa sva Crkva
ima koristi od njegova zatvora i - pisanja. Ako su mu bila
zatvorena vrata na jednoj strani, bila su mu širom otvorena