Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. ...I da
se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u
tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim” (2 Kor
12,2-4.7). Prije 14 godina, to bi moglo biti 43. godine poslije
Krista.
Ovo je nešto nečuveno, neopisivo, neprikazivo, neponovljivo.
Strašne riječi i za čitanje: treće nebo, raj, riječi koje se
ne smiju izgovoriti, a na drugoj strani: oholost, trn u tijelu,
anđeo sotonski, udara me... Ista je riječ stimulus i na dan
objavljenja pred Damaskom i u Poslanici Korinćanima (2 Kor
12,7) stimulus carnis (druge grčke riječi: kentra i skolops).
Negdje je, dakle, Pavla ubola teška i otrovna trnovina. Žari,
peče, nepodnošljivo. Samo da mi je iščupati, počesto jaukne.
Bog ga uznosi u treće nebo, a snizuje do trnovine u peti. Moli
Boga da ga toga oslobodi, ali Bog ima sasvim druge planove.
Pavlove molitve
Pavao je u neka doba pao na oba koljena pred Presvetim
Trojstvom i više puta molio Boga dostojno, pozorno i pobožno
da ga oslobodi te nesretne trnovine u tijelu, vraškoga
ostana. Ali Bog mu nije odgovorio na takvu molitvu: “Zato
sam tri put molio Gospodina da (trn u tijelu) odstupi od
mene. A on mi reče. Dosta ti je moja milost, jer snaga se u
slabosti usavršuje” (2 Kor 12,8-9).
Pavao je molio da ga mimoiđe kalež kušnje i patnje, ito
tri puta (kao Isus u Getsemaniju), ali nije bio uslišan, zato
što mu je namijenjeno nešto mnogo uzvišenije negoli čupanje
trna iz kože (strasti, nagoni, slabosti, srdžba, nedostatci,
kojekakve misli, osjećaj grješnosti, kompleks inferiornosti...).
Bila je Pavlu namijenjena posebna milost do koje se morao
probiti samo polaganjem ispita na toj tvrdoj kušnji koju mu
je Bog omogućio. On je molio i dostojno, i pozorno, i pobožno.
Ali je Bog imao druge naume i razloge.
75