Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Je li pretjerano reći da nemali broj između nas svećenika
na vanjski način svojim brzanjem u predmoljenju ili u sudjelovanju
u zajedničkoj molitvi moli daleko od dostojnoga?
Ako, na primjer, u moljenju svete krunice u crkvi, u večernjoj
molitvi u župnoj kući, u nekoj obitelji, negdje na sprovodu
ili za vrijeme svete mise ili službe riječi izgovaramo poprilici
ovako, bez ikakva zastoja i rastavljanja: Očenaškojijesinanebesimasvetiseimetvoje,
gdje se apsolutno ne vidi nikakva jasnoća,
ni mirnoća, ni odgovornost, ni dostojnost, ništa osim rafalskoga
ubrzanja do zadihanosti i zadušenosti, onda to zaista
nema nikakve veze s dostojnošću i dostojanstvom molitve.
Crkva zna kakvi smo pa nam je odredila zareze, točke, zvjezdice,
uvlake, nove retke, nove strofe, nove odlomke, nove
predahe. Stani malo! Da uzvišena molitva, kojoj nas je Gospodin
naučio moliti, ne bude Gospodina Boga nedostojna,
po Bogu, brate! Najlakše je dokazati da je molitva nedostojna
ako se žuriš bez predaha, ili ako zijevaš bez pozornosti, ako
drijemaš i moliš kao ni sebi ni drugomu. Ima li išta nedostojnije
od toga da tako moliš kao da uopće ništa ne očekuješ od
te i takve molitve?
Diogen pred kipom. Grčki filozof genijalne pameti a neobična
ponašanja jednoga je dana zastao pred jednim atenskim
kipom nekoga olimpijskog boga, i nešto ga pita, ište, molikumi.
Pokazuje i mlatara rukama, miga obrvama, izaziva
očima, primamljuje k sebi, odvlači od sebe, pokazuje na džepove,
napinje uši kao da napeto osluškuje, ne skida pogled s
kipa, čudi se da kip šuti, ne zbori. Diogen sagiba glavu, tako
svim vrstama žive mimike jedno dva sata. Ljudi prolaze, čude
se, smiju se. Znaju da izvodi neke kerifeke, ali nitko ne pogađa
što je posrijedi. Upita ga jedan od prolaznika:
- Što to radiš, Diogene, bogovi ti pomogli!? Što nam želiš
poručiti?
- Evo učim se iskati i biti odbijen, veli filozof. Vježbam se
u uzaludnu iskanju. Sada idem na općinu nešto tražiti u vezi
70