Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

desnice zajedništva i Bogu zahvalili na nezasluženu daru zvanja
i milosti.
Nakon toga susreta Savao se vratio u svoj rodni Tarz. Možda
po preporuci samoga Petra. U Tarzu je mogao djelovati
na svoju obitelj da se obrati na kršćanstvo. 30
62
Drugi susret Petra i Pavla
U istoj Poslanici Galaćanima malo će niže Pavao kazati još
jasnije da je, drugi put, morao doći konzultirati se s Petrom,
jer je tu naredbu čuo “po objavi” s neba. Nastavlja: “Zatim,
nakon četrnaest godina, opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom,
a povedoh sa sobom i Tita. Uziđoh po objavi i izložih
im - napose uglednijima - Evanđelje koje propovijedam među
poganima, da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud” (Gal
2,1-2). Pavao istinu govori. Ne zaobilazi. Nije se četrnaest godina
viđao s Petrom. I Bog mu jednom na uho: Pavle, pođi ad
limina. Priznaje ponizno da mu se moglo dogoditi da misionarski
trči ututanj po Maloj Aziji koja nije tako ni mala, jer
je Azija, ili da je uzalud i bez veze trčao. Ne tri, nego trinaestčetrnaest
godina. Magni passus - veliki koraci, ali extra viam,
rekao bi sv. Augustin, koji je za mladosti svoje poduzimao
magnos passus i u Africi i u Italiji, ali izvan puta, dok ga nije
Ambrozije uputio kako se trči. Odlično trčiš, ali izvan cilja.
Ne pika ti se, čovječe! Trebaš poletjeti s crte, na zvižduk, i
doletjeti na crtu, na cilj. I da sudac ocijeni je li sve u redu. Ako
budeš trčao izvan staze, preko ledine, makar letio ko munja
nebeska olimpijskim stadionom, nitko ti ne će ništa priznati.
Samo će ti se smijati ko nerazumnu čeljadetu. Zna Pavao
ta olimpijska i prvenstvena pravila. Zato, ne forte in vacuum
30 C. Tomić, Savao Pavao, str. 186: “Možemo pretpostaviti da je Pavlova
obitelj prihvatila kršćanstvo. Donekle sa sigurnošću možemo to utvrditi
za sestru udanu u Jeruzalemu (Dj 23,16-22)”, Pavao - Apostol naroda,
str. 40.