Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Četvrto, starozavjetnom Šaulu Bog naredio da sve posmiče,
da provede “herem” (kleto uništenje) - a mene zaustavio
na pola puta da nikoga ne ubijam, niti progonim! Gle ti ovoga
Boga kako u različitim zgodama različito djeluje i zahtijeva.
Peto, Šaula Samuel svrgnuo s kraljevstva, jer ga nije poslušao
- a mene Isus svrgnuo s moga ohologa, bijesnoga i divljega
konja ponosa, ja, eto, Bogu hvala, do sada poslušao.
Šesto, Šaul otišao k babi vračari u En Dor da je pita za savjet
- a mene Isus zovnuo u svoju službu! Odakle mu povjerenje
u mene? Totalno nezasluženo. Ja ću poći apostolu Petru
u Jeruzalem na savjetovanje. On je svjedok prve ruke.
Sedmo, Šaul završio na vlastitom maču - a mene Isus oslobodio
moga vlastitog mača. Mač okrenuo u mač riječi. O Isuse,
smilovanje moje!
Tako svakoga dana, samo druga tema, ali ista konkluzija:
Maior: Bog je samo milosrđe, samo smilovanje.
Minor: Ja sam sama hrđa, sama bijeda.
Ergo: Bog mi se smilovao iz čiste svoje sa/milosti.
I ta je svoja pustinjska iskustva i meditacije Savao prepričavao
Petru negdje pod odrinom ili u šetnji podvečer u
kakvu vrtu, zaklonjenu od zadaha Sinedrija. Osobito je bio
Petru zanimljiv Savlov prikaz doživljaja u Damasku, nakon
Arabije, i dramatično Savlovo spuštanje u košari niz damašćanske
zidine i bijeg u Jeruzalem, oko 170 km. Ispred Židova
među Židove.
Petar sluša, ne može se nadiviti Božjem danju i poslanju.
Dok mu se divi, i sam svoja iskustva s Isusom Savlu prenosi.
Priča Petar Savlu kako je ostao silno impresioniran Isusovom
jednostavnošću, siromaštvom, darežljivošću. Sjeća
se osobito jedne Isusove izreke koju je Gospodin češće ponavljao
“Blaženije je davati nego primati”. Savao je odmah
zapisao tu paradoksalnu misao u svoju bilježnicu da mu ne
pobjegne (Dj 20,35).
58