Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

JEDINSTVO PETRA I PAVLA
Spomen Svetog Oca i mjesnoga biskupa u svakoj svetoj
misi jest teološki opravdan i liturgijski obvezatan zato što
molimo za jedinstvo u vjeri i ljubavi zajedno s Papom našim
I... i biskupom našim I... Čak je i biskup dužan samoga sebe
spomenuti, koliko god on sam sebe nazivao “nedostojnim
slugom”. Ne molimo, dakle, u prvome redu za zdravlje jednoga
ili drugoga - Bog im dao dobro zdravlje obojici! - nego
molimo iz teološko-eklezioloških motiva: Crkvu svoju širom
svijeta utvrđuj u vjeri i ljubavi zajedno s Papom našim... Stoga,
onoga momenta kad se izbaci Papa iz kanona - pravoslavni
ga ne spominju od Četvrte križarske vojne, 1204. godine - i
tko izbacuje mjesnoga biskupa iz kanona, taj izbacuje sebe iz
Euharistijske molitve i iz crkvenoga zajedništva. Pogledajmo
Pavla, slugu Isusa Krista, kako je on Crkvu Kristovu učvršćivao
širom svijeta, opsluživao i promicao njezino jedinstvo u
vjeri i ljubavi zajedno sa slugama Božjim Petrom, Jakovom i
Ivanom, stupovima Crkve.
Jedinstvo vjere
U Poslanici Galaćanima Pavao apostol donosi jedan svoj
autobiografski isječak: “Onda, nakon tri godine, uziđoh u Jeruzalem
potražiti Kefu, i ostadoh kod njega petnaest dana.
Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.
Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem” (Gal
1,18-20). Vjerujemo ti, Pavle, zašto se kuneš? Pavao odlučio
55