Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

U svemu ovom razgovoru očito je najudarnija riječ: “Šaule,
Šaule, zašto me progoniš?” Kad progoniš Stjepana, mene
progoniš; kad progoniš Ananiju, mene progoniš. Ja sam se
poistovjetio sa Stjepanom, s Ananijom i sa svakim kršćaninom,
i čovjekom. Isto kao ono pozitivno rečeno u Evanđeljima:
“Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom
hladne vode zato što je moj učenik...” (Mt 10,42), tako i
ovdje: Tko progoni i jednoga od moje najmanje braće, mene
progoni.
Već treći dan u Savlovoj glavi zvrnda misao: Šaule, Šaule,
progonitelju Božji i ljudski? Napustio si Jeruzalem, nasrnuo
na Damask, da uhvatiš prestrašenoga Ananiju. Htio si uletjeti
kao vihor osvetnički! Ta vidite li da se ni o podne nije odmarao;
o podne mu se, “u po bijela dana”, sve to i dogodilo. Htio
je upasti u Damask da izvrši neke terorističke akcije, genocid
nad kršćanima. A sada ulazi bespomoćan, slijep, kao malo
dijete koje drugi vode za ruku. U sebi razmišlja: s Isusom se
nije goniti, praćakati; samo ako kapituliram, moći ću sve dokapitalizirati,
dokupiti. Ne će mi ništa vrijednoga propasti.
Isus i Ananija
Završio Isus prvu božansku rundu, prelazi na drugu. Evo
i jednoga Ambrozija, odnosno Ananije koji će pomoći novoobraćeniku
Savlu da se snađe, da prohoda, da progleda, da
se ukristi, pokrsti. Ananija je čovjek po Zakonu pobožan, na
dobru glasu pred svima, plemenit i pošten, nešto što se najljepše
može reći o ljudskoj osobi. Tomu se čovjeku kao svomu
učeniku - je li jedan od Sedamdeset i dvojice? - javio u viđenju
Uskrsli tek treći dan, koliko mu je trebalo mirnim hodom
prijeći od onoga brijega Hermona do Ananijine kuće. Možda
je Ananija pobjegao iz Jeruzalema pred progonom: “Kad vas
stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi” (Mt 10,23),
govoraše Učitelj. Jesi li jedino to zapamtio iz Isusovih pro-
31