Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

pred božanskim Oračem. Savle, Savle, sa svim svojim bitkama
samo se povrjeđuješ sve gore i gore. Ne će ti srce imati
mira dok se ne smiri u meni, riječ je Gospodnja! - makar tu
misao formulirao obraćenik Augustin, 13 četiri stotine godine
kasnije. Samo je u Bogu mir, dušo moja!
Savao: “Tko si ti, Gospodine?” (Dj 9,5; 22,8; 26,15), zamuca
junačina, koji pade s vilena konja, a konj u propanj u
stranu. Ja sam apostol Sinedrija da iskorijenim Ime Isusovo,
tko me smije zaustaviti!?
I prije nego je čuo odgovor, sinu mu kroz glavu: Stjepan je
imao pravo, Istine mi Jahvine!
I druga misao: I moj učitelj Gamaliel ima pravo u svojoj
zdravoj toleranciji i ljubaznosti prema svima.
A treća najjača: On se ipak sjeća toga nezaboravnog Lica,
vidio ga je nekoć uživo u Jeruzalemu. Ovdje je dobro prisjetiti
se jedne više nego zanimljive i čudesne rečenice iz 2 Kor 5,16:
“Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i
poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo.”
Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je Savao poznavao “po tijelu
Krista”, kad je kao brucoš studirao u Jeruzalemu, a Isus prevrtao
jeruzalemske stolove, golubove i ljudske sebične duše.
I zato je sasvim razumljivo da Savao prepoznaje to Lice koje
je on nekada uživo vidio. 14 Sada preobraženo poput sunca. I
Isus bi mogao imati pravo, sunce žarko! Tko si? - samo prestrašeni
upitnik.
Isus: “Ja sam Isus, Nazarećanin, kojega ti progoniš” (Dj 9,5;
22,8; 26,15), uzvraća Božji orač, a kaplje mu krvi niz obraze
suze. Ja bih želio da ti budeš, ne apostol Sinedrija, nego apostol
Crkve moje, moj Apostol, da pronosiš Ime moje i pred
sinedrije!
13 Sv. Augustin, Ispovijesti, 1,1.
14 “Teško je vidjeti da to može značiti išta drugo doli činjenicu da je
Pavao barem vidio Isusa u danima njegova zemaljskoga života”: W. Barclay,
Ambassador for Christ, str. 53.
29