Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

dobih punomoć, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih
smicali, i po svim ih sinagogama često mučenjem prinuđivao
psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih čak i
u tuđim gradovima” (Dj 26,9-11). Nad ovakvom ispovijeđu i
kralj je Agripa ostao bez komentara. Umalo nije postao “kršćaninom”
(Dj 26,28).
Savao nije više trebao tražiti svete relikvije toga mučenika,
komadićak štole koju je Stjepan nosio, ili stola za kojim je
dvorio. Savjesti nije mogao odoljeti. Ali ipak strasti su se tek
tada, u vrijeme Stjepanova mučeništva, bile ne samo razbudile
nego i razbuktale. Pobjesnio je do najvišega stupnja plamena.
Sad je htio učiniti da svi nazaretski sljedbenici završe
kao Stjepan, misleći da će time iskorijeniti tu, po njemu, novu
fanatičnu, fatalističku i fundamentalističku novotvorinu. “Savao
je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe
i žene i predavao ih u tamnicu” (Dj 8,3), bilježi sv. Luka. Ali
Pavao kasnije još razgovjetnije i ubojitije: “Ovaj sam Put na
smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe
i žene, kako to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo.
Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku
pa se zaputio da i one ondje, okovane, dovedem u Jeruzalem
da se kazne” (Dj 22,4-5). A kazna je, naravno, bila odreknuće
od Isusa Mesije pod fizičkim maltretiranjem i bičevanjem.
Damask je bio u Siriji, izvan Palestine. Sinedrij je imao pravo
nad svim sinagogama svijeta. Zato vjerodajnice Savlu od sinedrija.
Skupina judeo-kršćana, s đakonima na čelu, dade se u bijeg
iz Jeruzalema. Spašavaj živu glavu! Filip je dopro do Samarije.
Prva vijest koja je obradovala kršćane u Jeruzalemu
bijaše obraćenje jednoga Etiopljanina interventom đakona
Filipa. Progon je postao pokretačka sila kršćanstva. Ali ni židovska
sila protiv kršćanstva ne miruje.
24