Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

nidbe. Motivi su, dakle, eklezijalni, kristološki i eshatološki. I
kao što u svakom sjemeništu i bogosloviji postoji disciplina,
koja svoje članove obvezuje na opsluživanje i ostanak u kući,
tako i biskupija ima svoju uobičajenu disciplinu svećenika,
koji u svakoj prigodi kao službenici Crkve prepoznatljivo,
samosvjesno, slobodno, bez povođenja za prolaznim pomodarskim
svijetom nastupaju kao autentični svećenici: u školi,
u župi, na ulici, u uredu, u svemu što rade u ime Crkve i po
nalogu Crkve. Pa ako neki svećenik ili više njih ne mogu vidjeti
sav ekleziološki i kanonistički doseg svih kanona, ne će
ih barem devalvirati svojim ismijavanjem i ponašanjem, nego
će ih pravo vrednovati i studirati. Kad su ti isti kanoni tebi u
obranu, držiš ih se “kao pijan plota”, konzultiraš se s pravnicima
i s utocima juriš do Apostolske Signature i Rimske Rote.
A kada ti nisu u korist, onda su ti stari šešir za buništa!
Pravi bi svećenik, uz Bibliju i Brevijar, uvijek morao imati
na radnom stolu na vidnu mjestu: Katekizam, Koncil i Kodeks.
Ne samo imati, nego marno listati, mirno proučavati, u
tome biti verziran, vješt i stručan.
Vjerni biskupovi pomoćnici
Konačno prisegnuli smo i na ovo: “S kršćanskom ću poslušnošću
pratiti što posvećeni pastiri kao autentični naučavatelji
i učitelji vjere proglašuju ili kao upravitelji Crkve
ustanovljuju; dijecezanskim ću pak biskupima vjerno pružati
pomoć da se apostolska djelatnost, koja se ima provoditi u
ime i po nalogu Crkve, odvija u zajedništvu te iste Crkve.”
Kao što biskupi imaju tri službe u Crkvi:
posvetiteljsku da dijele svete sakramente i vrše bogoslužje
(munus sanctificandi),
zatim učiteljsku (docendi) da navješćuju pravu vjeru i ćudoredni
nauk,
233