Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Ne možeš ti mirne savjesti u svojoj župi i biskupiji obilovati, a
tvoj kolega u drugoj župi i biskupiji egzistencijalno oskudijevati.
Charistas Christi urget nos - Kristova nas ljubav obuzima,
potiče, preplavljuje, obvezuje (2 Kor 5,14).
Cjelovita vjera i ćudoredni nauk
Svaki je od nas stavio ruku na Evanđelje i zarekao se: “U
obavljanju svoje službe, koja mi je povjerena u ime Crkve,
poklad ću vjere cjelovitim čuvati, vjerno predavati i osvjetljavati;
klonit ću se, dakle, svakoga njemu protivna nauka.”
Vidljivo je da je za jedinstvo i služenje Crkvi, mjesnoj i
sveopćoj, na čelnom mjestu čuvanje, predavanje i osvjetljavanja
cjelovita poklada vjere. Sve ono što nam je Gospodin
naredio vjerovati, a nalazi se u svetim Evanđeljima i crkvenoj
Predaji, to mi srcem i umom prihvaćamo i toga se u životu
nastojimo držati. Nauk protivan tomu evanđeoskom i crkvenom
učenju ne želimo prihvatiti. Odbijamo ga kao krivovjerje
i izvrtanje istine. Reći će možda koji svećenik da on ne
može “po savjesti” tako raditi, da on bolje razumije u ispovjedaonici
nevolje penitenata, nego što ih Crkva razumije. On je
blaži od Crkve. Odgovaramo: Nije svećenička savjest veća od
Crkve i od Boga. “Jer, Bog je veći od našega srca” (1 Iv 3,20).
A ako takav ne može propovijedati i ispovijedati kako Crkva
naučava, onda će po svojoj savjesti odustati od službe naučavanja
i propovijedanja, a ne će u ime svoje izopačene savjesti
sijati s oltara i ispod štole kukolj i trovati Božji narod. Tko
pogriješi, opominjemo ga. Ako se pokaje, primamo ga. Ako
ostaje tvrdoglav, ne možemo računati s njime, dapače, sam se
stavlja u otpad latae sententiae.
Mi prihvaćamo, zaređujemo i uvodimo u crkvenu službu
one koji ponizno i vjerno svoju savjest stavljaju u služenje
Crkve Božje, poklada vjere. Pavao piše posljednju riječ Timoteju
u Prvoj poslanici: Timoteju - Bogočastivi, “poklad čuvaj
231