Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Pavao viče iz svega glasa: Petar, Pavao i Apolon nisu rivali,
suparnici, nego suradnici Kristovi! Njihova uloga nije rastavljati
nego sastavljati!
Raskol je pravi, između Istoka i Zapada, nastao 1204. godine
kad je Papino ime izbačeno iz kanona, diptiha. Uoči Četvrte
križarske vojne, 1182. godine, u narodnoj pobuni u Carigradu
bili su ubijeni mnogi Latini među njima i legat pape
Lucija III. Carigradski patrijarh Dositej taj je pokolj sasvim
opravdao riječima da će “grčki ubojica koji je ubio 10 Grka
biti od Boga pomilovan ako poslije toga ubije stotinu Latina”. 92
Latini su u Četvrtoj križarskoj vojni, 13. travnja 1204. osvojili
Carigrad. Godinu dana kasnije papa Inocent III. piše svomu
legatu Petru Kapuanskom: “Kako će se Grčka Crkva, koliko
god bila udarena nevoljama i progonima, vratiti k crkvenom
jedinstvu i odanosti Svete Stolice, ako u Latinima vidi samo
primjer propasti i djelo tame, da se više plaši njih negoli pasa?
Oni, naime, za koje se pretpostavljalo da će tražiti ne svoje
nego ono što je Isusa Krista, oni su mačeve, koje su naumili
isukati na pogane, okrvavili kršćanskom krvlju, ne štedeći ni
redovništvo, ni dob, ni spol, čineći oskvrnuća, preljube i bludništva
pred očima ljudi, izlažući i gospođe i djevice, Bogu
posvećene, bludnosti vojnika, kradući čak i srebrne kutije s
oltara i međusobno ih lomeći, oskvrnjujući svetišta i odnoseći
križeve i relikvije.” 93
Svaki nerazuman udar na Božji dar jedinstva jest izopačenje
Božjega plana, unakaženje svetoga Evanđelja, rastrojenje
onoga što se mukom skuplja, i zato izaziva sablazan i nered u
narodu a neodobrenje Božje na nebu.
Tako ni mi danas ne možemo primijeniti ni silu ni sud,
nego samo proglas na savjest svećenika i vjernika: Oni svećenici,
svjetovni ili redovnički, koji se danas vladaju protiv
92 F. Calley, Praelectiones historiae ecclesiasticae..., II., str. 136.
93 PL, 215, 701; Calley, II., str. 137-138.
227