Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

da je Isus izabrao Kefu za Prvaka Apostolskoga zbora, njega
treba slušati u pravu i upravi, a eliminirati pavlovce i apolonovce.
Kristova “čista” stranka: malena brojem, ali opasna idejama;
netolerantna, fanatična, udruga “Kristovih vjernika” u
Korintu. Krist pripada njima, a ne oni Kristu. Oni su vlasnici
Crkve Kristove. Umišljaju da u ime Kristovo mogu raditi što
god hoće.
Buknula, dakle, velika svađa, kavga i tučnjava među kršćanima
u Korintu. Četiri crkvene partije kao četiri užarene
glavnje. Svaka stranka vuče na svoju stranu. Ima svoje čelnike
i pristaše, svoje grbove, lozinke i barjake, svoje klubove,
konvencije i rezolucije. Te su svađe bile takve da se domalo
s vatrenih riječi prešlo na fizička obračunavanja. Radili su i
degeneci. Pavlovi pristaše nasrnuli i premlatili Kristove sljedbenike,
koji su inače tvrdili da su stariji i izvorniji od Pavlovih.
A “kristovci” uhvatili Pavlova sudruga u apostolatu Sostena
i žele ga spaliti na lomači nasred trga u Korintu, jer se
predstavio apostolom, a nije, kažu, nego običan lažov, nekada
predstojnik sinagoge, a sada izdajnik i degenerik. Apolonovi
strančari zazidali crkvu Petrovu i potjerali njegove sljedbenike,
a iznad glavnoga ulaza u crkvu - da svi turisti u Korintu
mogu vidjeti - napisali velikim slovima na grčkom i latinskom:
Mi smo Apolonovi, Apolon je naš! Ne damo mi svoga
Apolona! Petar nema ovdje što tražiti! Kefini pristaše doveli
pred poganski sud Apolonove sljedbenike jer krštavaju i
ispovijedaju bez Petrove jurisdikcije. Nije se više znalo ni tko
pije ni tko plaća. Plaćala je mlada Crkva u Korintu, u povojima.
Krvavo. Političke vlasti kao i uvijek priklanjaju se onima
koji im daju više glasova i janjetine. Prokonzul Galion kaže
jednomu kršćanskom strančaru u posve privatnu tonu, u četiri
oka: “Prijatelju, kakvo pečenje, takvo rješenje!” Ništa ne
izmišljam! Ako ovako doslovno nije bilo u Pavla u Korintu,
jest u nas danas, kilometar odavde! Nisi čitao u novinama?
226