Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

REĐENIČKE PRISEGE
NA EVANĐELJE
Mi smo svećenici, listom svi, neki prije 5, neki prije 35
godina posegnuli za Evanđeljem, prisegnuli na nj i vlastoručno
potpisali Prisegu vjernosti i Zakletvu trajna služenja pred
ovlaštenim crkvenim službenicima, da ćemo služiti u biskupiji
ili redovničkoj zajednici na čiji smo se naslov i redili. Đakoni
se zakleli dva puta, prezbiteri još dva puta, biskupi još
dva puta. Prva prisega kaže: vjerno, druga trajno! Pet smo
točaka izgovorili.
Jedinstvo Crkve
Zakleli smo se pojedinačno na ovo obećanje: “Primajući
službu svetog reda prezbiterata obećavam da ću uvijek čuvati
zajedništvo s Katoličkom Crkvom, bilo riječima koje ću govoriti,
bilo postupcima.”
To se naše obećanje svojevoljnom prisegom pretvara u moralnu
obvezu, koja našu ljudsku i svećeničku savjest stavlja na
najveći stupanj odgovornosti pred Crkvom Katoličkom, tj. pred
jednom od njezinih najjačih oznaka i Božjih darova na ovome
svijetu, a to je zajedništvo, jedinstvo, sloga. Crkva je sakrament,
tj. “znak i oruđe - signum et instrumentum najtješnjega
sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda”. 91 Za to
91 Lumen gentium, 1.
223