Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

PAVLOVA PONIZNOST I POBJEDA
Ako se itko od Židova mogao hvaliti određenim privilegijima,
a da nije bio nimalo za to zaslužan, to je bio Pavao. On
će te povlastice jednom i istaknuti (Fil 3,5-6):
Osmi dan obrezan - najveća čast i radost židovskim roditeljima;
Izraelac, ne Išmaelac ili Edomit: Abrahamov rod, Izakov,
Jakovljev ili Izraelov; direktna loza; čistokrvni;
Benjaminovac: jedini od dvanaest Jakovljevih sinova rođen
u Obećanoj zemlji, Kanaanu, a ostali su rođeni u Haranu,
u poganluku. Benjamin je ostao s bratom Judom, kad ih je
ono brat Josip kušao u Egiptu;
Hebrej: u dijaspori govori židovski, zato Hebrej; inače riječ
je prvi put upotrijebljena za Abrahama da je on Hebrejac
(Post 14,13), tj. s druge strane rijeke;
Farizej: po zakonskoj sljedbi, najpribraniji u društvu;
Revnitelj - progonitelj Crkve Božje, pripadnik antirimske
stranke;
Besprijekoran: što se tiče svega zakona i odredaba.
Ali sve je to smatrao otpadom (skubala - što se psima
baca), smećem, u odnosu na prave povlastice, na Krista Isusa,
na njegovu božansku osobu, na put, usmjerenost (Fil 3,7-8).
Postavši kršćanin, štoviše apostol, Pavao raste po mjeri
Kristovoj.
Pavlov duhovni rast ili svijest o sebi, o svojoj grješnosti i o
Božjoj milosti, mogao bi se pratiti u četiri faze njegova apostolata,
kroz trideset godina (37.-67.).
219