Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Kraljevstvu nebeskom - Apostol izvan Dvanaestorice, učinio
je možda koliko svi ostali, osvajajući svijet ne za sebe nego za
Krista. A Aleksandar mu utro infrastrukturu za naviještanje
Radosne suprastrukture. Pogledajmo Pavlovu metodu misionarenja,
od prividnoga zemaljskog poraza do stvarne nebeske
pobjede, od Damaska do Rima.
Osobna iskaznica Savlova. Savao/Pavao jest misionar,
teolog, pastir i organizator kršćansko-helenističke Crkve u
apostolskom vremenu. Rođen je između 5. i 10. godine poslije
Krista u Tarzu, provinciji Ciliciji, izvan Palestine. Grad
je bio važno trgovačko i kulturno središte na razmeđu Istoka
i Zapada. Pavao je iz plemena Benjaminova, od oca je naslijedio
rimsko građansko pravo. Odgojen je po strogim židovskim
zakonima i predajama. Izučio je zanat šatorara, ali
osobito talentirana sina otac je poslao na studij u Jeruzalem
da postane književnik, tumač Biblije. Pohađao je višu školu o
Tori kod Hrama, u razredu glasovitoga rabija Gamaliela (Dj
22,3). Ubrzo se priključio dijasporskoj sinagogi gdje se pokazao
kao strogi farizej i branitelj otačkih predaja, sukobljujući
se s judeo-kršćanima iz helenističkoga okružja predvođenima
đakonom Stjepanom koji je priznavao Isusa Nazarećanina
Mesijom. Za Savla Isus je bio židovski pobunjenik kojega
je kao lažnoga Mesiju osudilo Vrhovno vijeće, a rimska ga
vlast osudila i razapela. To je bio jednom riječju “prokletnik
na križu” (Pnz 2,23), koji je izdao vjeru otaca. Zato je Savao
smatrao da mu se boriti protiv njega, njegova škandala i njegovih
pristaša iz svih cijevi i pera. Osobno je bio nazočan i
pristao na Stjepanovo kamenovanje. Na Prvom misijskom
putovanju Savao je preimenovan u Pavla. O ostalome tijekom
razmatranja.
20