Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

žeš skinuti sa sebe odgovornost. Ti, Pilate, trebaš presuditi. Ti
si službeni sudac i djelitelj pravde!
Pavao je i u susretu s Agripom ponavljao svoju staru melodiju
pomno i opsežno: Isusa sam vidio... Isusa uskrsloga...
eto toliko da mu je nazočni Fest drsko dobacio: “Mahnitaš,
Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo” (26,24).
Nešto poput Pilata Isusu: “Što je istina?!” (Iv 18,38). Kako
što je istina? Ako je itko mogao ustanoviti točnu i objektivnu
istinu o Isusu, mogao je to učiniti Pilat. Ali njemu je stalo do
istine koliko do lanjskoga snijega. A baš će ga ta Istina osuditi.
Pavao je Festu uzvratio da te stvari i Agripa pozna: “Vjeruješ
li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ” (26,27).
Agripa je s ironijom odgovorio: Umalo me ne proglasi “kršćaninom”!
Pavlu nije bilo do ironije, nego se nadovezao da
bi mu bilo drago da svi budu kakav je on, “osim ovih okova”.
Vladalo je opće uvjerenje da Pavao nije ništa kriv zbog čega
bi mu se trebalo suditi. I mogao bi biti pušten. Ali, jer je prizvao
na cara, pred carski će sud i stati. To je Pavao i čekao, da se do
kraja ispuni Isusovo proročanstvo da mu je stati pred kraljeve
i careve ove kugle zemaljske. Što je Fest napisao u popratnom
pismu carskomu sudu? Nije bilo nikakve političke optužbe.
Možda jedino to da njegovi sunarodnjaci iznose optužbe o njemu
i njegovoj “vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi
da je živ” (Dj 25,19). Eto, to, ne treba drugo.
Put u Rim
Na cara si prizvao, pred cara ti je i stati (Dj 25,11). Kakve
providnosne rečenice! Time je sva Pavlova drama poprimila
svoj konačni rasplet. Proces je usmjeren sasvim novim hodom.
Pavao nikada nije znao kako će on doputovati do carskoga
Rima, a evo sada će to biti sve na državni račun, pod
državnom stražom. Pohvala Providnosti! Kako Bog čudesno
uzvisuje prijatelja svoga (Ps 4,4).
213