Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Svjedočenje pred upraviteljem
Antonijem Feliksom
Tužitelji Pavlovi, s velikim svećenikom Ananijom na čelu,
stigoše tek petoga dana u Cezareju vodeći svoga odvjetnika
nekoga Tertula. Kako iz te religiozne raspre, u kojoj Tertul
Pavla nazva “kugom”, vođom pobune protiv rimske države i
“kolovođom nazaretske sljedbe”, koja je nedopuštena, Feliks
(upravitelj: 52.-60. godine), “koji je točno znao sve o ovom
Putu” (Dj 24,22), nije mogao zaključiti ni na kakvu opasnost
po carstvo, odluči odgoditi suđenje dok ne dođe rimski tisućnik
Lizija, odredivši da Pavla čuvaju u dosta povoljnim
uvjetima (Dj 24,23). Amplius - “opširnije”, hoću dokaze o Pavlu,
reče prokurator Feliks. Pavao nije gnjio u zatvoru, nego
se dao na pisanje Poslanica novoosnovanim Crkvama. Neki
misle da je odatle pisao i Poslanicu Rimljanima, najzreliji spis
svoga epistolarija.
Ni Isusa Pilat nije htio odmah osuditi, čak ga je tri puta proglasio
nevinim, bez krivice, želeći ga osloboditi. Ali je ipak pod
pritiskom besavjesna sinedrija i raspaljene svjetine tešku nepravdu
počinio predavši ga “prohtjevu njihovu” (Lk 23,25).
Kako ne znamo je li taj veseli Lizija uopće došao u Cezareju,
kako je bio napisao i obećao, Luka je smatrao korisnim
donijeti neke pojedinosti sa suđenja pred Feliksom i njegovom
gospođom Druzilom, Židovkom, 17-godišnjakinjom,
kćeri Heroda Agripe I., koja je, budi usput rečeno, kasnije
poginula sa sinom pod lavinom vulkana u Vezuvu, 79. godine.
Iz svega se vidjelo da Pavao nije apsolutno ništa kriv, pogotovo
ne u socijalno-revolucionarnom smislu. Ali to Feliksa
nije ništa smetalo da ga ostavi u zatvoru još dvije godine (58.-
60.). Kao da smo u Haagu. Samo što se ovdje Feliks “nadao
da će mu Pavao dati novaca. Zato ga je češće pozivao i s njim
razgovarao” (24,26). Ali mu Pavao ne dade ni kune, niti mu
je padalo napamet da to učini. Odakle će? A u Feliksa najveća
211