Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

u svojoj obitelji poklao, koji je u svakom pogledu nemoralno
živio i radio, njemu je ovaj svijet, kojemu je ideal požuda tijela,
požuda očiju i oholost života, dodijelio naslov “Veliki”.
Eto, to su kriteriji ovozemnih ljudi, ljudske povijesti i ovoga
svijeta.
E sada: Možda bi ovaj Aleksandar Veliki bio idealan misionar
u osvajanju svijeta za Boga samo da je imao gorušičino
zrno Kristova evanđelja vjere i morala u sebi! Da je bio apostol,
Mesijin misionar. Da ga je Isus uzeo u svoju zajednicu
i povjerio mu zadaću: Učini sve narode mojim učenicima!
Mi bismo se usmjelili pitati zašto Gospodin nije izabrao jednoga
ovakva osvajatelja svijeta za Kraljevstvo nebesko, ali
s moralnim kvalitetama kako Bog zapovijeda? Nemoguće
je oteti se dojmu i odgovoriti na taj upit: Pa je li Gospodin
upravo to učinio s Apostolom i Učiteljem naroda, kojega je
svojom milošću iz Savla obratio u Pavla i koji je trebao stati
pred sve kraljeve i kraljice, i careve i carice svijeta. Da je sv.
Pavao imao divizije učenika kao Aleksandar vojnika plaćenika,
mogao je prijeći istim putovima sijući sjeme Božje riječi.
Uostalom i ovako je prošao mnogim putovima kojima je tri
stoljeća prije njega protutnjao mladi car koji je bio opsjednut
idejom helenizacije svijeta. Pavao je bio zaokupljen idejom
kristijanizacije tadašnjega heleniziranoga svijeta.
Jedna domišljata i simpatična teorija hoće da se upravo
Aleksandar Veliki ukazao Pavlu u snu kad je Apostol trebao
prvi put poći u Makedoniju: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi
nam” (Dj 16,9), zavapio je Makedonac iz viđenja. 6 Pavao nije
oklijevao: “Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u
Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje”
(r. 10). Veliki Pavao - njemu pripada naslov “Veliki” ne
samo po onome što je učinio i napisao, nego i po mjestu u
6 W. Barclay, Acts of Apostels, str. 121-122; Ambassador for Christ,
str. 98-99.
19