Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

đaninu stavljati okove, te ga tako spasio od židovskoga linča.
Potom ga je odveo u tvrđavu, možda Antoniju, uz viku i galamu
svjetine. Pokušao ga je tisućnik ispitati, ali od prevelike
zaglušne buke razjarene rulje nije mogao ništa učiniti.
Nato je Pavao na grčkom jeziku zamolio Liziju da mu
omogući progovoriti koju riječ narodu na hebrejskom jeziku.
Lizija se samo krsti i čudi da to nije onaj Egipćanin, bundžija,
kojega on traži. Dopusti mu riječ, te se Pavao obrati narodu
koji je utihnuo. Otpoče svoju pripovijest obraćenja nadugo
i naširoko. Sve u detalje. U tom je govoru doslovna rečenica
koju smo izabrali za naslov ovih razmatranja: “Pavle, brate,
progledaj!” (Dj 22,13). A čitav taj svoj govor i razgovor s Isusom
Pavao je završio Učiteljevom rečenicom njemu upućenom:
“Pođi, jer ću te poslati daleko, k poganima” (Dj 22,21).
Kad je Pavao to rekao i dorekao svoj nezaboravni doživljaj,
ona već utihnula masa, koja je shvatila da izabrani narod nije
više izabrani narod i da je ugrožen Zakon i Hram, samo je
provalila u bezumno skandiranje: “Ukloni takva sa zemlje!
Nije pravo da živi” (Dj 22,22). A sve su popratili spektakularnim
gestama iznimna bijesa odbacujući haljine i vitlajući
prašinu u zrak. Ponavljala se stara samoosuđujuća kajda s Litostrotosa:
“Smakni ga, smakni!” Ili ona druga: “Krv njegova
na nas i na djecu našu!” Uostalom, nije učenik iznad učitelja.
Ako su mene progonili, i vas će progoniti. “A i svi koji
hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni” (2 Tim
3,12). Kratko jasno!
Tisućnik Lizija nije razumio što im je Pavao govorio i tako
skrivio. Pogotovo nije shvatio židovsku srdžbu i bjesnilo protiv
Pavla, još manje je razumio kako je ovaj Svezani u lancima
smirio razulareni narod za vrijeme svoga govora, a najmanje
je shvatio provalu narodne buke nakon Sužnjeva govora. Međutim,
dobro je znao da kao rimski mirovnjak ne smije dopustiti
pobunu, jer će Jeruzalem planuti. A želeći Pavla temeljito
207