Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Gospodina Isusa” (Dj 21,13). To je Pavao! A oni oko njega,
vidjevši da je čvrsto naumio poći u Grad, nisu mu više “parali”
srce, nego su ušutjeli, prepuštajući ga najljepšoj molitvenoj
preporuci: “Gospodnja budi volja” (Dj 21,14). E, to je ono
pravo i onda i sada i vazda!
To je stav autentična Kristova svećenika u životnoj patnji
i borbi. Spreman i umrijeti, a ne samo biti zatvoren i svezan!
Pokojni je don Mate posebno čestitao onim svećenicima koji
su bili suđeni u vrijeme komunističkoga režima. To je za don
Matu bio dodatan dokaz njihove svećeničke autentičnosti.
204
Civis Romanus - Rimski građanin
Došavši u Jeruzalem, Pavao se nastanio kod prijatelja Mnasona,
možda jednoga od Sedamdesetorice Isusovih učenika.
Grad se uskomešao i uzrujao kad je čuo da je stigao Pavao,
domaći veleizdajnik i Isusov vatreni sljedbenik koji je obletio
Grčku i Malu Aziju u svoja tri kružna putovanja. Židovi, osobito
oni bodežari - čakijaši, revnitelji, među kojima je nekoć
bio možda i sam Savao, dogovoriše se i jednoga dana uhvatiše
Pavla u predvorju Hrama optuživši ga da je uveo poganina
Trofima iz Efeza u Hram. A nije ga uveo u unutarnji dio Hrama,
kamo nisu ulazili pogani. Ne znam je li i u predvorje. Jer
je viđen samo “u Gradu” i mislili su da je “Pavao njega uveo
u Hram” (Dj 21,29). Trofim je već bio kršćanin, Pavlov učenik,
obraćenik s poganstva. Kako su Pavla uhvatili, tako su ga
i svezali, ito na onom istom mjestu gdje je dvadeset godina
prije toga bio vučen Stjepan prvomučenik, a sve Pavao pratio
i na sve pristajao. Apostol je tu bio ne samo svezan, nego i
nogama gažen. Malo mu je nedostojalo da ga ubiju. Agab mu
je prorekao da će biti samo svezan, a ne i ubijen. Srećom, čim
se pojavio rimski pukovnik Klaudije Lizija, koji je mislio da je
uhvaćen neki traženi egipatski pobunjenik, potrčao je da ga
preotme. Stavio je Pavla u okove, a nije smio rimskomu gra-