Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

mole. I sam pokazivao primjerom. Uostalom na kraju govora
svi će kleknuti i pomoliti se. Pavlu bi bilo strašno krivo da to
stado, koje se skupilo za njegova trogodišnjeg boravka i rada,
doživi raspad. Stoga podsjeća svoje suradnike neka se sjećaju
kako je on osobno kroz toliko vremena - to je najdulji Pavlov
boravak u jednom mjestu - “bez prestanka noću i danju suze
lijevajući urazumljivao svakoga” od njih. Neka ne dopuste da
ono zrno Božje riječi propadne. Na žalost, mnogi su Pavlovi
savjeti otišli u zrak. Ostali su bezuspješni. Na koroni su sudjelovali
Figel i Hermogen, Filet i Himenej. Od Efeza ništa
nema, nijednoga kršćanina. Nema ni Efeza. Pozvani, “prvu
ljubav” ostaviše (Otk 2,4). Bdij i moli da ne padneš u napast.
Ne budeš li se molio, sotona će te prorešetati i odnijeti! - neprestano
mi ječi upozorenje jednoga starog župnika. Svjedoci
smo kako su neki između nas pošli krivim putovima upravo
zbog toga što nisu imali vremena i volje za molitvu, za pokoru
i obraćenje. Tko misli da stoji neka - klekne!
Rastanak - Molitva
“Kada to doreče, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli”
(Dj 20,36). Eto, tako se doživljava rastanak. Pavao je
završio svoj divni nagovor. Ništa drugo ne preostaje nego
praktično pokazati kakav je vjernik i apostol. On je najveći
kada klekne na oba koljena i kada se moli. Tako s njime čine
svi svećenici i svi vjernici. Valja kleknuti i na sastanku i na
rastanku, i na uranku i na počinku, i u svako doba dana i
noći. 81 I mi ćemo svećenici biti onda veliki kad se spustimo
na koljena. Sveti je Augustin govorio: Ne postaje se svećenik
in academiis, sed in genibus - ne u akademijama, nego na koljenima.
Mogli bismo nastaviti: Ne ostaje se svećenik nego na
klecalima.
81 B. Duda, “Pavao molitelj”, u: Bogoslovska smotra, 1/1973., str. 37-
52.
199