Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

18
PAVAO I ALEKSANDAR MAKEDONSKI
Proučavatelji ranoga kršćanstva nemaju dvojbi s obzirom na neopisivu
Pavlovu djelatnost. Ona je udivljenja vrijedna i predstavlja svojevrsnu
pojavu, u okvirima povijesti neprotumačivu. Pavao je za to imao svoje
tumačenje. Sve je pripisivao poticajima i snazi Božjega Duha.
Pred tom je zagonetkom stajao i naš slikar i ponudio nam svoje
tumačenje.
Pavao bijaše znalac. Poznavao je cjelokupnu židovsku uljudbu, dobro
se snalazio u grčko-rimskom ozračju. Stoga je mogao javno nastupiti kao
predstavnik vrijednosti helenističkoga svijeta u njegovim najizrazitijim
ostvarenjima. Nu, pošto bijaše upoznao i zavolio Krista, sve je to u
njegovim očima postalo blijedim ili, kako bi on rekao, ostajalo bez nade i
- propadalo. Samo Isus Krist i njegova božanska ljubav tvorili su jamstvo
budućnosti - bili su i ostali jedinom nadom za čovječanstvo.
Sve je drugo dolazilo i odlazilo, nestajalo. Bijaše tako i silni Aleksandar
Makedonski. Cijeli mu svijet bijaše premalenim i pretijesnim. Činilo
se kako njegovim osvajanjima nema kraja, ali kraj je uslijedio naglo,
neočekivano i - nepovratno, pa se kao mala slika sjećanja može negdje
naznačiti.
U prvom je planu apostol Pavao. S vjerom u Božja obećanja, odvažnim
korakom stupa uzdignuta čela putem što vodi konačnoj proslavi svijeta.
Spreman sve svoje umne, voljne i osjećajne snage nesebično zalagati,
mirno prolazi mimo zamamne ljepote zdesna i neustrašivo stupa pokraj
strahobne vrleti slijeva.
Slika br. 1: F. Dolenec, Pavao i Aleksandar Makedonski, akvarel, 75,5x56
cm, sign. d.d. Francina 06.