Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

i kako ćemo propovijedati, nego kako ćemo sami vršiti ono
što narodu kazujemo. Više nam je stalo da druge dobro ispovjedimo
nego da se sami redovito i potpuno ispovijedamo,
kajemo i zadanu pokoru činimo. Strogi u poukama drugima,
s obzirom na svaku Božju i crkvenu zapovijed, a prema sebi
popustljivi, lako opraštamo svoje pogrješke, slabosti i grijehe.
194
Pozor na stado
“I na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima
(episkopima), da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju
svojom” (Dj 20,28). Skrećući pozornost efeških i miletskih
crkvenih glavara na stado, Pavao napominje dvije značajne
činjenice.
Prvo, stado koje im je povjereno nije njihovo vlasništvo,
nego samo dano u najam, u administraciju. Nisu starješine
- prezbiteri i biskupi izabrali stado, nego su oni izabrani od
Duha Svetoga za stado. Starješine ne smiju toga nikada zaboraviti,
iako su u stalnoj napasti da to učine. “Hercegovački
slučaj” i bilo koji drugi sličan slučaj u Crkvi počiva točno na
toj premisi i pogrješki: neki misle da su sakramenti njihovo
vlasništvo pa ih mogu i neovlašteno dijeliti; neki smatraju da
je Božje stado njihovo vlasništvo pa njima mogu po svojoj
samovolji upravljati! To je čak jedan domaći redovnik napisao
Svetoj Stolici 1911. godine u jednoj promemoriji: “Bosansko-hercegovački
fratri iz naroda i od naroda rođeni, s njime
odgojeni, ne mogu a da mu jednom i sve svoje ne posvete.
Oni doista mogu reći: ovo je naš narod, on je naš posjed i
naše vlasništvo, po nasljednom pravu, koje su nam preslavni
očevi namrli, našu dakle baštinu ne dugujemo drugomu.” 80
Kad se dokine ta svijest o vlasništvu, nestat će svakoga takva
slučaja i sablazni.
80 Josip Stadler. Život i djelo, Sarajevo, 1999., str. 115.