Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

od Krista, od Oca, a moramo biti savršeni kao što je savršen
Otac naš nebeski! I ozbiljni kao što je ozbiljan Otac naš nebeski!
Povjerenje u milost Božju:
Bog izgrađuje i baštinu daruje
“I sada vas povjeravam Bogu i Riječi milosti njegove koja
je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima”
(Dj 20,32). Pavao je svjestan da je poduzeo što je bilo
u njegovoj moći. Ostalo prepušta i povjerava Bogu i milosti
njegovoj koja je moćna voditi čovjeka do punine Kristove.
Nakon svih naših kušnja Bog daje svoju nagradu onomu koji
ustraje i pobijedi. I pamet nam i iskustvo kažu da mi ne možemo
usrećiti ljudska bića. Ali ih možemo okrenuti k sreći, u
baštinu koju samo Bog može darovati. Krstitelj kaže: Ja sam
kažiprst, a Krist je put!
Pozor na sebe
“Pazite na sebe” (Dj 20,28). Zna Pavao počestu činjenicu:
Kakav pastir, takvo stado. Qualis rex - talis grex. Kakav biskup
- takvi svećenici! Zato upozorenje najprije samim biskupima
i prezbiterima. Oni trebaju biti na mjestu s obzirom na nauk,
vladanje, upravljanje. Neka im ne budu razdvojene riječi od
djela: Od riječi do čina trista aršina! Sve uskladiti i staviti u
red! Na jednom je mjestu Pavao rekao da kroti svoje tijelo i
zarobljava ga “da pošto sam drugima propovijedao, sam ne
budem isključen!” (1 Kor 9,27) iz spasenja. Zar je i to moguće?
Eto jest.
- Na svećeniku ili biskupu primjećuje se i ono što se nikada
ne će primijetiti na običnu vjerniku. Ljudi posebnom pozornošću
promatraju neke istaknute osobe. I sve primjećuju.
Nama je nekako više stalo do toga što ćemo drugima govoriti,
193