Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

192
Čist u savjesti
“Zato vam u ovaj dan današnji jamčim: čist sam od krvi
sviju” (Dj 20,26). Pavao se služi hebraizmom: čist sam od krvi
svih, da istakne kako mu je savjest čista s obzirom na sve:
Milećane i Milećanke, Efežane i Efežanke. Prema svima se
ponašao uzorno, čisto i uredno. Kontrolirao je sebe i svoje
stimuluse carnis. Nikad mu strast nije nadvladala savjest. On
ovom riječju doseže do srži, do savjesti. Savjest! Kakva je to
neslomiva kost u nama. Kao igla na kompasu. Ako nije okrenuta
prema sjeveru, nemirna je. Ako savjest nije okrenuta
prema Bogu, ne da ti živa mira. Niti ona hoće kako mi hoćemo,
niti često mi hoćemo kako bi ona htjela. Ona je u nama
kao neko naše životno strano tijelo u našem tijelu. A opet
nam je bliža i intimnija od nas samih. Pa kako ću uspjeti da
mi taj svijet savjesti bude čist. Čist u najširem značenju riječi:
prema Bogu, prema bližnjemu, prema sebi samomu. Prema
svih 10 Božjih zapovijedi. Eto, to je borba cijeloga života. A
ima li borbe bez padova i rana? Pavao je svjestan da se može
biti savjestan i čist. Barem tri godine u Efezu!
Bez ikakva propusta: “...jer nisam propustio navijestiti
vam ništa od svega nauma Božjega” (Dj 20,27). Lako je Pavlu
biti čiste savjesti kad je u tri godine izložio ama baš sve: u
pitanjima savjesti, morala, vjere, ljubavi, sakramenata, osobito
Euharistije. Koliko je znao, toliko je drugima dao, osobito
svojim suradnicima, prezbiterima i biskupima. Ništa za sebe
nije čuvao, ništa propustio, ničega se zastidio, od svega nauma
Božjega.
- Možemo li propovijedati o nekim krepostima, zna se o
kojima, koje slabo ili nikako ne obdržavamo u životu? Dužni
smo propovijedati makar se u praksi i pobijali. Crkva je
uvijek imala razumijevanja prema raskajanim grješnicima,
ali nikada prema zadrtim hereticima. Heretik kaže da istina
nije istina. Kako smo daleko od Pavla! Kako smo tek daleko