Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Tijelo u službi Duha
“Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku
svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedočiti
za evanđelje milosti Božje” (Dj 20,24). Propovjedniku istine
i Učitelju naroda - Praedicatori veritatis et Doctori gentium
tako stoji posveta na pročelju bazilike sv. Pavla u Rimu izvan
zidina, gdje mu je odrubljena glava i gdje mu je Crkva podigla
crkvu. Priznaje da mu uopće nije stalo do tjelesnoga
ovozemnog života. Ne zato što bi ga kao Božji dar prezirao,
Bože zakloni, nego zato jer ima mnogo viših vrednota koje
mu je Bog postavio. Njegov je najveći ideal: dovršiti trku koju
je započeo pred Damaskom - vidiš li da je trčao na konju!
- dovršiti službu koju je primio od Uskrsloga: svjedočiti za
Radosnu vijest milosti Božje. Kakve li svijesti i kakva li djelovanja
jednoga Božjeg službenika! To Pavao govori u jeku
svoga apostolata, u vrijeme najžešćih progona i okova. Stavio
je sve svoje tjelesne i duhovne sposobnosti u službu Duha,
milosti Božje. Upustio se u maratonsku trku. Tako je Pavao,
noseći baklju Blagovijesti, dotrčao u Atenu, u Efez, u Solun, u
Jeruzalem, u Rim, i navijestio da je Isus pobijedio grijeh, smrt
i pakao. I pao mrtav. I Isus i Pavao. Onaj pod Tiberijem, ovaj
pod Neronovim mačem. Isus uskrsnuo, a Pavao je navjestitelj
toga uskrsnuća. Tko želi na Isusovu stranu, pobijedit će! Pavao
je pobijedio jer je ustrajao s Isusovom.
Grob se Pavlov nalazi u istoimenoj bazilici ispod glavnoga
oltara, s natpisom: “Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak”
(Fil 1,21).
189