Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

188
Pouzdanje u Duha - zarobljen Duhom
“A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem” (20,22).
Pavao, koji je žestoko doživljavao svoje tijelo i njegovu trnovinu,
osjećao se svezan Duhom Svetim. Dao je svoju slobodu
Duhu. Od njega mu je i došla, njemu je i vraća. U svojim je
Poslanicama spjevao litanije Duhu Svetomu. 79 On je njegov
sluga, rob, zarobljenik, okovan. S Duhom uspostavlja vezu,
ali Duh mu ništa ne kazuje što će mu se dogoditi u bližoj ili
daljnjoj budućnosti. Duh kuša Pavla. Kušao je i Isusa. Duh
kuša, a zloduh napastuje.
Jamstvo Duha
“Što će me u njemu zadesiti, ne znam, osim što mi Duh
Sveti u svakom gradu jamči da me čekaju okovi i nevolje”
(Dj 20,23). Budući da Duh prokušava ljudsku slobodu, ito po
patnjama i križevima, Pavao je sto posto siguran da je uza
nj Duh, posebno onda kad ga nevolje stižu i stežu, a okovi
režu. Kad bi se on našao bez nevolje, on bi se prepao da nema
Duha. Duh mu za budućnost ništa drugo ne garantira nego
to da će ga pratiti progoni, jadi, nevolje, nerazumijevanja, bičevanja,
osuđivanja, zatvori - odrubljenje glave. Sve po Duhu.
Kad se god našao u sosu, bio je siguran: Duh je tu! I kad bi
došao u neki grad a nije naletio na nevolje i okove, odmah je
zaključio: ovdje ti nema Duha. Uskoro će to doživjeti u Cezareji
u kući Filipovoj, gdje će mu prorok Agab po Duhu nagovijestiti
da će biti “svezan u Jeruzalemu”. Pavao ga ispravlja:
Kolega, kaže se “okovan Duhom”!
79 Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, Mostar, 1999., str. 277.