Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

186
PAVAO POKAZUJE RADNIČKE RUKE
Sliku bismo mogli nazvati Pojednostavljenim zrcalom zornim prikazom
Pavlova ozračja i Pavlove duše.
Naglasak treba staviti na izraz “pojednostavljeno”, ali ne u smislu površno
nego - suprotno tomu - jezgrovito. U spletu okolnosti, u smislu životnih
zbivanja, uvijek je moguće prepoznavati i barem donekle odrediti
glavno obilježje što svemu utiskuje pečat. Na isti pak način moguće je
govoriti i o karakternoj crti Pavlova lika što neopisivu bogatstvu njegove
duše u svim njezinim izljevima utiskuje jedincato i neponovljivo, u konačnoj
odrednici uvijek prepoznatljivo svojstvo, pa možemo kazati: “Eto, to
je on, apostol Pavao!”
Čini se kako je naš slikar išao upravo za tim. On je jednostavnim sredstvom:
nijansama crvene, krvavo crvene boje naslikao pozadinu kao ozračje
Pavlova života i njegove djelatnosti: posvuda napor i patnja, protimba
i krvarenje, ono unutarnje - često jedino njemu i Bogu znano - kao i ono
izvanjsko što ga ne bijaše moguće prikriti, i o kojemu je i sam Pavao često
i mnogo govorio (usp. 2 Kor 11,22-29). U svim tim zamršenim i teško podnošljivim
okolnostima, Pavao je djelovao nadahnut Kristovim čovjekoljubljem;
njegovi su se napori odvijali na dva kolosijeka: izgrađivati sebe
u snazi Božjega duha sukladno Kristovoj ljubavi i svjedočiti, u zgodno i
nezgodno vrijeme, Božje čovjekoljublje spram svim ljudima i svakomu
čovjeku, pri čemu ključnu ulogu igra osobna nesebičnost i ljubav što “sve
ispričava, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi” (1 Kor 13,7).
Slikar je to više no dobro, odista uvjerljivo, prikazao Pavlovim licem
i rukama. To je dvoje naslikano u savršenu skladu: s njegova lica zrače
ozbiljnost i blagost, a žuljave ruke čuvaju mekoću i toplinu kako bi se
mogle prihvatiti nevoljnika i pritom ne povrijediti njegove rane.
Povrh toga, Pavlov lik odiše dostojanstvom što ima snagu, ali se ne
prsi. On zna koliko se trudio, više od drugih, i koliko je dobra učinio, više
od drugih, ali zna još nešto: sve mu je to omogućila snaga Božjega duha i
zbog toga ostaje skromnim, zahvaljuje Bogu i ne prestaje se tiho radovati,
radovati se i radost širiti.
Slika br. 13: F. Dolenec, Pavao pokazuje radničke ruke, akvarel, 75,5x56
cm, sign. d.d. Francina 06.