Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

182
Duhovni sastanak
“Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine (prezbitere) Crkve”
(Dj 20,17). Na svome Trećem misijskom putovanju, koje
je obuhvaćalo oko 4500 km, Pavao se zaustavio u Miletu, gradiću
udaljenu od Efeza 30-ak kilometara. Na Pavlov poziv
okupili su se đakoni, prezbiteri i biskupi ne samo iz Efeza i
Mileta, nego i iz okolnih mjesta da čuju Apostolove oproštajne
riječi. Tu su bili: Timotej, metropolita efeški, Trofim iz
Efeza, Arhip iz Kolose...
Služitelj i navjestitelj kraljevstva
- služenje Gospodinu
“Kad stigoše, reče im: Vi znate kako sam se sve vrijeme, od
prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao među vama: služio
sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama
koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih” (Dj 20,18-19). Pavao
se poziva na svijest svojih suradnika i na njihovo znanje
s obzirom na svoje vlastito vladanje među njima. Raščlanjuje
trogodišnje razdoblje svoga apostolata, ispituje svoju savjest i
svoje ponašanje koje je svatko mogao pratiti u svaka doba, od
prvoga dana otkad je došao u azijske krajeve. Nikomu ništa
nije krio, ni od koga tajio. Uvijek su bila svakomu otvorena
njegova vrata, a pogotovo srce. Dapače, nisu toliko k njemu
dolazili drugi, koliko on k drugima. On pokazuje da apostol
svećenik nije privatna osoba i da nema minute svoga privatnog
života. Valja biti svjedok od tabana do tjemena, od jutra
do sutra, sve vrijeme, od dolaska do odlaska.
Pavao ističe na prvom mjestu svoje služenje Gospodinu
Bogu. To je bitno. On je apostol radi Božje slave i spasotvornoga
plana s ljudima. Zato valja najprije iskazivati Bogu
službu, liturgiju. Naglašava da je služio ponizno, u suzama i
kušnjama, koje su ga zahvatile zbog židovskih zasjeda. Zašto