Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

jekova, umro od malarije 13. lipnja 323. prije Krista, 4 u svojoj
33. godini života.
Tijelo mu je stavljeno u zlatni kovčeg i odneseno u Memfis
u Egipat, sprovod od 3000 km. Odatle je preneseno u drugom
dugom sprovodu u Aleksandriju i pokopano u grobnicu.
Sve su ga provincije morale štovati kao svoga boga. Volio je
popiti, preždrijeti se i podavati se homoseksualnim orgijama.
U 13 godina osvojio je 13 carstava od kojih su neka prije
toga tisućljećima postojala, a sada padala pred njim ko gnjile
kruške pod jesenskom kišom, uza samo 4 povijesne bitke.
Kako mu se sin rodio nakon njegove smrti, nije imao nasljednika,
a to veliko carstvo raspalo se 13 godina nakon njegove
smrti, 311. A godinu kasnije, 310. ubijena mu je i majka
Olimpija i Aleksandar mali. Nije od njega ništa ostalo osim
jedne kamene glave u muzeju u Parizu i još ponegdje.
Mali malarični komarac pobijedio je velikoga Aleksandra.
Sjeti se, junačino Aleksandre, da je komarac 1000 puta jači od
tebe, makar ti osvojio sav svijet. O njemu piše i Biblija, Prva
Makabejska: “Aleksandar Makedonac, sin Filipov... dopro je
do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred
njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi...” (1,1.3).
Gusar. Prenosi sv. Augustin ovu anegdotu. Bio neki morski
gusar koji je presretao lađe i robio. Doveli ga caru Aleksandru
koji ga upita: Čujem da presrećeš ljude i pljačkaš ih.
Kakav si to ti lopov? Što to činiš?
Gusar mu odgovori: “Isto što i ti koji si osvojio cijeli svijet;
ali jer to ja činim s malim brodom, zovu me lopovom; a ti s
golemim brodovljem, i zovu te carem.” 5 Ne samo carem nego
i “velikim”. Njemu koji je nemilosrdno rušio carstva ispred
sebe, stotine tisuća i milijuna unesrećio, usmrtio, koji je sve
4 Isti, čitav Aleksandrov životopis: str. 5-96.
5 S. Augustin, De Civitate Dei / O Božjoj Državi, 4, 4; Ciceron, De
Republica 3, 14, 24.
16