Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

ni stići. Uza svaku je osobu nešto dodao: ljubljeni, suradnik,
suuznik, rođak, brat, izabranik, sve svete koji su s njima.
A Poslanicu je pisao brat Tercije, koji pozdravlja posebnim
pozdravom.
Pavao navodi dvanaest poruka kao da je imao pred sobom
dvanaest mjeseci u godini dana. Mjesečna nakana i obiteljska,
i papinska, i misijska. Evo i kratak komentar u odnosu
na svaku poruku i nakanu.
170
Dvanaest poruka
1) Blagoslivljajte svoje progonitelje. Kršćanin moli za svoje
progonitelje. Ako možeš moliti za onoga tko te mrzi, ti sigurno
ne mrziš. Odnosno suzbijaš mržnju. Ako ne možeš moliti
za svoje neprijatelje, nemoj ići na pričest. Srce koje mrzi, jest
mrsko, smrskano, omraženo, zamrzlo i zahrđalo. Tko je kadar
oprostiti, srce mu se sjaji i svijetli. Isus je za progonitelje i
molio i neprijatelje volio. Takav je bio i njegov prvi mučenik,
sv. Stjepan (Dj 7,60). I svi pravi učenici. Sv. Petar veli: Radije
zlo podnositi nego ga drugomu nanositi (1 Pet 3,17). Kršćanstvo
duguje molitvama sv. Stjepana obraćenje Savla u Pavla,
reći će sv. Augustin. Nemojmo se umoriti podnoseći nevolje
i progone. Kroz mnoge nam je nevolje u kraljevstvo Božje!
Ovim su riječima Pavao i Barnaba tješili svoje novoobraćene
vjernike.
2) Blagoslivljajte, a ne proklinjite. Kad se uzdignemo iznad
svoje unutarnje osvete, onda smo kršćani. Tko je kadar nepravedna
progonitelja blagoslivljati, ne proklinjati? Samo
onaj tko je učio i polagao u Isusovoj školi. Na križu. Tko
nema Isusa na jeziku, ima prokletstvo i na jeziku i u srcu. Ne
zaboravi da kletva više stiže proklinjača nego proklinjanoga.
3) Radujte se s radosnima. Mislimo da je to lako i da ide
samo od sebe. Nije i ne ide. Radovati se znači ne biti nimalo
zavidan, ljubomoran. Znači voljeti više drugoga nego sebe.