Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

PAVLOVA PRAVILA SREĆE
(Rim 12,14-19)
Sveti se Pavao javio svojim srdačnim čestitkama i dobrim
željama, nama Rimljanima/rimokatolicima, još za Novu 62.
godinu naše kršćanske ere. A evo nas tek na početku 21. stoljeća
i 3. tisućljeća. Pavao piše rimskoj crkvenoj obitelji kršćana,
kojih je možda bilo jedno pedesetak, ne znam je li i
toliko. Eno, nabrojio ih je uglavnom sve u 16. poglavlju iste
Poslanice. Inače u svim svojim spisima spominje oko 90 svojih
suradnika, prijatelja, dobrih znanaca. Ovdje navodimo
samo Rimljane i Rimljanke.
Ženske. Od ženskih osoba Pavao ih spominje dvanaest:
Prisku, Mariju, Trifenu i Trifozu (bit će da su ove bile blizanke:
Slađana i Snježana), “ljubljenu” Persidu, Hermu, zatim
Rufovu majku i Nerejevu sestru, Olimpu, Juliju i Hermu, a
posebno preporučuje “našu sestru Febu, službenicu Crkve u
Kenhreji: lijepo je primite u Gospodinu, kako dolikuje svetima,
i pomozite joj u svemu što od vas ustreba, jer je i sama
pomogla mnogima i meni samomu” (Rim 16,1-2). Možda je
po toj Febi i poslao ovu Poslanicu iz dvogodišnjega zatvora iz
Cezareje. Eto, dvanaest vrijednih žena. Najčešće uz njih dodaje:
koja se trudi u Gospodinu.
Muški. Od muških osoba, poimence nabrojenih, navodi ih
osamnaest: Akvilu, Epeneta, Andronika i Junija, Amplijata,
Urbana i Staha, Apela, Aristobula i Herodiona, Narcisa, Rufa
i Asinkrita, Flegonta, Herma i Patroba, Filologa i Nereja. A
kako pozdravlja cijele obitelji, djecu po dvorištu nije mogao
169