Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Osvojivši predjele ispod Kaspijskoga mora, nagario je preko
Afganistana na Kašmir. Dvije godine pacificirao je regiju,
tj. žario, palio, ubijao i roblje prodavao. Opijen slavom, zaželio
je da ga više ne smatraju sinom nekoga boga, kao do
tada, nego samim bogom. Tu se oženio s Roksanom, kćeri
mjesnoga kralja. Nakon što se jednom za ručkom napio, posvađao
se sa svojim najboljim prijateljem Klitom koji ga nije
htio priznati bogom. I Aleksandar ga je na mjestu kopljem
zbo. Kad je vidio što je uradio, htio se i sam baciti na koplje,
ali su ga dvorjani spriječili.
Bilo je to 327. godine. Vojska mu je sva zamjerila što je
učinio. Počele se stvarati urote, a on ih otkrivao i sudionike,
Grke i Makedonce, gušio u krvi.
Godine 327. osnovao je jedan grad u Babilonu i prozvao
ga svojim imenom Aleksandrija. Dok su oni ostali gradeći
Aleksandriju, on se zaletio na Indiju.
Godine 326., nakon što je pobio dosta svojih časnika i
vojnika, napunio je svoje odrede plaćenicima Irancima i s
40.000 vojnika prodro je u Pakistan i upružio prema rijeci
Indu. Sa svojom je flotom zaplovio Indom do njegova ušća.
Vratio se uz Perzijski zaljev preko Pakistana u Babilon. Zamislio
je združiti Aziju i Europu u Euro-azijsku uniju. Za glavni
grad izabrao je Babilon.
Godine 324. u perzijskom gradu Šušu (Suzi) priredio je
“noć vjenčanja”. Uza spomenutu Roksanu, vjenčao se sa Statirom,
kćeri Darijevom, i Parisatidom, kćeri Artakserksovom,
a 10 tisuća njegovih vojnika oženilo se s 10 tisuća Perzijanki.
Svadba Europe i Azije, Zapada i Istoka.
Poslao je ekspediciju u Arabiju. Zaželio je osvojiti Italiju,
Španjolsku, ali nije dočekao.
Bog je pustio jednoga maloga komarca zujanca da bocne
Aleksandra Velikoga, koji je, unatoč svim vrstama trava i li-
15