Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Ne zanemari milosna dara ređenja!
Pavao ništa ne zaboravlja. Kako je samo brižljiv. Moli svoga
učenika da ne zapusti milost koju je primio hirotonijom,
tj. po polaganju Apostolovih ruku, rukopoloženju. Zato je on
drukčiji od ostalih, po ređenju je služitelj! On je pastir, ima
karizmu vodstva, a lako je to zanemariti i napustiti. Treba li
te podsjećati na Figela, Fileta, Himeneja...?
- Jesmo li mi zaboravili taj dar? Sjetimo li se barem godišnje
svoga ređenja i prikažemo li svetu misu zahvalnicu ili
molbenicu da taj dar milosti u nama poraste, rasplamsa se?
Preporučujemo li se drugima da se mole za nas, da ne izgubimo
milost svećeničku, da ne budemo svećenici činovnici, na
rok od sedam, osam godina, privremeno, nego vječni svećenici
službenici Crkve i Boga?
Oko toga nastoj!
To je sjeme, to zvanje i ređenje. Treba ga zalijevati, podržavati,
njegovati. Misliti, misiti i moliti za to. Nastoj! Čitav je
kršćanski i svećenički život nastojanje, zalaganje, borba, pokušaji...
Sada počinjem.
- Borimo li se oko uzrasta duhovnoga i milosnoga sjemena
što je u nas posijano na dan našega ređenja? Ili se uhvatio
korov i kukolj? Jednoga župnika pitaju što misli o bogoslovu
koji je kandidat za ređenje. On odgovara: “Iziđe čovjek sijati
kukolj po tuđim njivama!” Pa ga redi! I vidjet ćeš kukolja po
njivama Gospodnjim.
Sav u tom budi
da tvoj napredak bude očit svima!
Koncentriraj sve svoje snage na taj milosni dar, na svoje
svećeništvo u Efezu. Neka i drugi, dječaci i mladići, mogu
163