Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

zdravima. Čuvaju se usluga drugima, a od drugih ih očekuju.
Živi paradoksi.
160
Uzor u ljubavi
Pavao misli na agapu, bratsku ljubav. Da zna ugostiti braću
i sestre, da može svakomu oprostiti, sve zaboraviti, nikomu se
ne osvećivati. Ljubav izvire iz dva vrela: iz simpatije i iz volje.
Ljudska proizlazi iz simpatije, a kršćanska iz volje. Kršćanska
je jača i bolja, prava i trajna, a ona je prva prazna i prolazna,
a često i porazna.
- Kako mi s time? Vežu li se uz nas župne simpatije? Idemo
li još uvijek redovito samo u nekoliko kuća po selima? K
onoj dobroj i vrijednoj udovici koja se sva rastopi uslužujući
nas, a još više njezina kći jedinica! A župa buba li, buba. O
tome i djeca na vjeronauku pričaju. Ti se čudiš, i opet povoda
daješ. Ili smo se posvađali s jednim dobrim dijelom župe?
S polovicom ne razgovaramo. Tražimo da dođu da nam se
ispričaju, poklone? U Canossu. Je li naša ljubav agapa ili porno-kultura?
Uzor u vjeri
U vjernosti Bogu, Kristu. Vjeran svojoj riječi i obećanju,
izrečenu na ređenju, prije polaganja ruku, kad si držao ruke na
Bibliji i zazivao: “Tako mi Bog pomogao! I ova sveta Evanđelja
kojih se dotičem.” Timoteju, budi vjeran Bogu, drugima i sebi.
- Ne daj, Bože, da se za nas kojega može reći ono što jedan
kolega reče za jednoga svećenika: “Pa ja ne znam da li taj čovjek
još uopće vjeruje u Boga.” Produbljuješ li ti svoju vjeru ili
misliš da će to doći samo od sebe, tijekom vremena? Izvršuješ
li što obećaš vjernicima? Ili te nitko živ ne može uhvatiti ni
za glavu, ni za Ahilovu petu, ni za riječ, ni za šutnju? Sad ga
vidiš, sada ne vidiš!