Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Drugo, ne zabranjuje Pavao pristup grješnicima, jer svi
smo mi grješnici, mali ili veliki. Ali zabranjuje grješnicima
koji ne priznaju svoje grijehe, koji se ne ispovijedaju i ne kaju
za svoje nevaljale misli, riječi i djela; koji ustrajavaju u moralnim
neredima; koji se hvale svojim grijesima. Nedostojno
pristupa onaj koji je nepokajani grješnik, koji se sakramentalno
i valjano ne ispovijeda i koji i dalje mrzi brata svoga,
kleveće susjeda svoga, krade u bližnjega svoga, preljub čini s
drugom osobom, ne poštuje Božje zapovijedi koje se odnose
na Boga...
Tijelo Kristovo jest u određenom smislu i značenju također
cijela Crkva. Kako, dakle, u ljudskom organizmu jedan
organ može mrziti drugi organ kada je svaki organ potreban
za cjelinu i funkciju organizma? Tako, kako može jedan dio
Crkve mrziti drugi dio Crkve kad je svaki dio važan za cjelinu
Crkve? Zato je bitno kajanje, skrušenost, molitva za oproštenje
i od Boga i od bližnjega. Tko jede Tijelo Kristovo i pije
Krv Kristovu nedostojno, jede i pije sebi osudu. Vidiš li kako
je to odlučna riječ?
Pričest prevjenčanima? Pred nama je jedan suvremeni
problem, koji su neki (njemački) biskupi svojedobno pokušali
riješiti na svoju ruku, bez dosluha sa Svetom Stolicom.
To je pitanje dijeljenja sakramenata ispovijedi i pričesti civilno
razvedenim i ponovno civilno vjenčanim partnerima,
koji su, s crkvenoga stajališta, u neregularnu stanju. Neki su
biskupi smatrali da se ne može dati generalno pravilo svim
razvedenima da mogu pristupiti svetoj pričesti, “ali bi mogli
pristupiti u određenim slučajevima, kada bi se po sudu svoje
savjesti smatrali na to ovlašteni. Tako, na primjer, kad bi
bili posve nepravedno napušteni, premda su iskreno nastojali
spasiti prethodni brak, ili kada bi bili uvjereni u ništetnost
prethodnoga braka iako to nisu mogli dokazati na vanjskom
sudištu, ili kada bi prošli dug put razmišljanja i pokore, ili
kad zbog moralno valjanih razloga ne bi mogli udovoljiti ob-
152