Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

nešto? Ili idol da je nešto? Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju,
ne Bogu. A ne ću da budete zajedničari vražji. Ne možete
piti čašu Gospodnju i čašu vražju. Ne možete biti sudionici
stola Gospodnjega i stola vražjega. Ili da izazivamo ljubomor
Gospodnji? Zar smo jači od njega?” (1 Kor 10,14-22).
Žrtve starih Židova nisu bile drugo doli znakovi, simboli,
povezanosti s pravim Bogom. A žrtve svih vrsta pogana bile
su samo znaci nekakva komuniciranja s idolima, demonima,
vrazima. Čaša blagoslovna i kruh blagoslovni jesu zajedništvo,
pričest, communio, koinonia s Kristom u njegovu Tijelu
i u njegovoj Krvi, ito ne na simboličan, nego na realan, stvaran,
istinski način. Kršćanin sudjeluje u otajstvu smrti Kristove
koja se događa po odvajanju Tijela od Krvi na križu.
Kršćani tvore jedno tijelo, pričešćujući se jednim kruhom
koji je postao Isusovim Tijelom. Oni koji se pričešćuju Tijelom
Kristovim ne mogu se zajedničiti u gozbama koje se priređuju
poganskim božanstvima, koje Pavao naziva čak vrazima,
pa prema tomu vražja večera, vražja čaša i vražji kruh.
Taj doktrinarni princip apsolutno zabranjuje “communicatio
in sacris”, sudjelovanje na poganskim svečanim objedima i
“svetim obredima”.
Dvije večere
Pavao govori o dvjema večerama koje su se prakticirale u
njegovo doba. “Kad već dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti
što se ne sastajete na bolje, nego na gore. Ponajprije
čujem, djelomično i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da
su među vama razdori. Treba doista da i podjela bude među
vama da se očituju prokušani među vama. Kad se dakle tako
zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje večere: ta
svatko se pri blagovanju prihvati svoje večere te jedan gladuje,
a drugi se opija. Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili
Crkvu Božju prezirete i postiđujete one koji nemaju? Što da
149