Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

odredi. Pa je tako s kršćanima u Antiohiji, obraćenima s poganstva,
takva poganska jela mirne savjesti jeo, a kad bi se
pojavili Židovi, on bi se brže bolje povukao od stola da ljude
ne sablazni. Za njim se poveo i povlačio i vrijedni muž Barnaba.
Stoga se Pavao suprotstavio direktno u lice Petru prigovarajući
mu na “nedosljednosti” (Gal 2,11-13). Jedno je u
Jeruzalemu odlučio, pa se u praksi od toga odučio!
A s druge strane sam je Pavao apostol naučavao da meso
žrtvovano idolima ništa ne znači. Ali, ako to nekoga sablažnjava,
onda se valja toga čuvati. Jer, “ako jelo sablažnjava
brata moga, ne, ne ću jesti mesa dovijeka, da brata svoga ne
sablaznim” (1 Kor 7,13). Točno onako kako je Petar mislio i
postupao. Pa što mu je onda Pavao imao prigovarati? Međutim,
iako Pavao u načelu dopušta jesti meso okaljano idolima
- samo dobro operi i poprži! - on ipak ima poseban slučaj
kada to ni u kojem slučaju ne dopušta. A to je ovaj: kada jednoga
kršćanina njegovi poganski prijatelji pozovu na “sveti
objed” koji je priređen nakon žrtve prikazane poganskim
idolima, on to mora apsolutno odbiti, upravo zato jer je to
žrtvovano idolima, odnosno demonima. Kršćanin, koji štuje
pravoga Boga, koji se pričešćuje Tijelom Kristovim i Krvlju
Kristovom, ne smije imati nikakva udjela i veze s krivobogom,
s vragom. Evo kako on to doslovno kaže i jasno obrazlaže.
148
Zajedničenje ili Pričest
“Ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. Kao razumnima
velim: sudite sami što govorim. Čaša blagoslovna koju
blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo
nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan
kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga
kruha. Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajedničari
žrtvenika? Što dakle hoću reći? Idolska žrtva da je