Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

- ljubav je nesebično izgrađivanje života u drugome.
Potom nabraja što je i kakva je Ljubav. Nemoćan da i sam
to izrazi, navraća se dobrih šesnaest puta ne bi li kako definirao
tu tajnu Ljubavi koja je drugotno u čovjeku a izvorno
u Bogu. Pa sve jednom kaže što Ljubav jest, a drugi put što
nije.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvališe se,
ne puše, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne
pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva,
sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne
prestaje (1 Kor 13,4-8).
Zaustavimo se samo na jednoj oznaci: “Ljubav se raduje
istini.”
Autentična i najveća vrednota života:
Ljubav, koja se raduje istini.
Radost, koja ljubi Istinu.
Istina koja se raduje ljubavi.
Istina koja ljubi radost.
Bog je ljubav (1 Iv 4,16). I tko je povezan s Bogom, taj ne
može ne ljubiti i ne radovati se istini.
142
Raduje se istini
Između svih tih šesnaest odrednica na osobit je način simpatična
i privlačna oznaka: Ljubav se raduje istini (1 Kor 13,6).
Zašto?
1. Čovjek kao živo protuslovlje. Čovjek nam se, unatoč svoj
svojoj jedinstvenosti duha i tijela, ukazuje kao neko dvo-biće,
dvo-katnik. On je nebo sa svojom duhovnom dimenzijom, sviješću,
slobodom. Slika i prilika Božja. Ali je sa svojom tjelesnom
sastojinom zemlja, prava glina i sve što iz gnjile proizlazi. Čovjek
je, dakle, glineno nebo. On u sebi spaja i doživljava te dvije
suprotne stvarnosti. Glineni ustroj ima svoja fizička pravila. A
ona duhovna struktura ima svoja psihička mjerila. Čovjek je