Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Korint. Upravo će Korinćanima opisati u kakvu je stanju tada
bio: “I ja priđoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju” (1
Kor 2,3). Ovo nas mora dobro tješiti u našoj slabosti, strahu
i drhtanju.
Povuče se od njih. Čudno je kako se taj atenski i areopaški
nepredviđeni poraz katastrofalno dojmio Pavlove duše.
Nigdje nam nije ostalo zapisano da se Apostol više ikada
navratio u Atenu. Raskrstio s oholom mudrošću ovoga svijeta.
Nije više nikada spomenuo nikoga iz Atene (piše da je
ostao sam u Ateni, a Timoteja je poslao u Korint /1 Sol 3,1/).
Kao da je zaboravio i na onu skupinicu plašljivih pristaša,
koji u strahu savjesti pođoše za njim.
Nije napisao nikada ni jedne jedine riječi nikomu u Ateni,
ni dopisnicu ni okružnicu. Niti im tumačio koji je odnos
između razuma i vjere, ratio et fides, noun kai pistis.
Nije više nikada citirao nijednoga atenskoga ni uopće ikojega
grčkoga mudraca, pjesnika, dramaturga, himnologa.
Nije ostavio nijednoga svog učenika u Ateni da dalje učvršćuje
ono što je tek posijano, malo - malo, ali jest nešto! A čovjek
bi očekivao da će tu preporučiti učenoga Apolona, verzirana
u biblicistici i nenadmašiva u retorici. Ili barem polu
Grka Timoteja. Ništa od toga.
Prekinuo je svaku vezu s Atenom. Povuče se od njih...
egressus ab Athenis, zauvijek! Neka se spašavaju svojom taštom
maštom i svojim besciljnim mudrijanjem! Izbrisao je
Atenu iz svoga epistolarija i iz svoje memorije. Zatvorio atensku
stanicu i stranicu. Nevjerojatno!
Iz ovoga dva-tri zaključka:
1. Mi smo pozvani propovijedati. Bog ne gleda toliko na
našu učenost i znanstveni stupanj koliko na dobru volju i nastojanje
povezano s njegovom milošću. Nekada ni najbolja
logika ne će uvjeriti neke ljude, niti ih okrenuti k jedinomu
Logosu, Istini. Bog je onaj koji ljude obraća “ludošću propo-
138