Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

) Dođi drugi put! Suci koji su procjenjivali Pavlov nauk rekoše
mu učtivo, ali ironično: Zanimljivo, ali drugi ćemo te put
slušati! Za danas dosta. Siđi s te agore! Suci su zadržali kulturan
stav, ali je iz njih izbijala nadutost, podmuklost i sarkastičnost.
Pavao je to pročitao i “povuče se od njih”. Silazeći niza stepenice
Areopaga, zajedno s Timotejem i Silom, koji su već prispjeli
iz Bereje u Atenu, crvenio se do pasa. Sjeti se kako je radosno
išao uza stepenice, prije pola sata, a gle kako sada postiđeno,
oborene glave i pogleda, silazi s famozne propovjedaonice za
kojom je čeznuo svim umom svojim. Razvio je svoje teze i
mreže očekujući da će se uloviti mnoštvo grčkih riba. Jest, da
ne bi! Razočaran, govoraše svomu suputniku, po ocu Grku,
ovim riječima: “Možda sam pogriješio što sam odmah onako
rano spomenuo uskrsnuće. Trebao sam se još malo zadržati u
hodniku vjere, na razumskim razglabanjima, na aristotelovskim
silogizmima, koje oni razumiju, pa tek onda ući u razred
novoga života i uskrsnuća. Najprije im govoriti teodicejski pa
onda teološki. Ali uzalud je govoriti nadutim i narcisoidnim
ljudima. Ne ću više govoriti mudracima ovoga svijeta! Govorit
ću protiv mudrosti ovosvjetske! Propovijedat ću Božju nauku
neuku čovjeku, skromnu, otvorenu, bogoželjnu!” Uostalom,
nije vjera za svakoga! Odnosno: nemaju svi vjere! (2 Sol 3,2).
Vjera je Božji dar. Oholima vjera kao da ne treba!
Doživio sam u Listri kamenovanje, u Filipima šibanje i zatvor,
u Solunu i Bereji progon, ali ovo mi je kudikamo najteže.
Pravi debakl! Katastrofa!
Dok je Pavao razmišljao u tom stilu, praćen izvikivanjem: A
lijepe li čavke i njezina uskrsnuća! - primijeti kako ga neki prate.
c) U neuspjehu uspjeh. Jedan sudac s Areopaga, po imenu
Dionizije, jedna žena, po imenu Damara, i još nekoliko osoba
bezimenih pridružilo se Pavlu. Očekivao je da će pobrati
mnogo više plodova i osoba. 70 Ali dobro. Odatle se uputio u
70 W. Barclay, Ambassador for Christ, str. 104-110.
137