Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

su izradili bogove! A sada najednom čuju riječi: neznanje,
neumnost, obraćenje, suđenje, uskrsnuće od mrtvih... Pavao
je počeo primjećivati cinične osmijehe na usnama svojih
slušatelja, prezirne poglede, dobacivanja, zgledanja i fućkanja.
Bog se ne obzire na vremena neznanja. Vi ste, Grci,
unatoč svoj svojoj helenskoj kulturi i civilizaciji, još uvijek
u vremenu neznanja, agnoia. Ipak Bog se na to ne osvrće,
nego će sve oprostiti onima koji se obrate i pokaju. A svi
se posvuda moraju obratiti: pantas pantou metanoein! Treba
okrenuti pamet i drukčije misliti! Ne: agnoia - neznanje,
nego metanoia - opamećenje. Bog je ustanovio dan u kojem
će suditi čovječanstvu po Čovjeku kojega je uskrisio od mrtvih!
“Ha-ha, ha-ha-ha...”, prolomi se grohot na areopaškoj
uzvišici. Mudraci ovoga svijeta ne mogoše zaustaviti sarkastična
smijeha nad ovom božanskom istinom koju Pavao
navješćuje.
Reakcija Atenjana. “Kad čuše ‘uskrsnuće od mrtvih’, jedni
se stadoše rugati, a drugi rekoše: ‘Još ćemo te o tom slušati!’
Tako se Pavao povuče od njih. Neki ipak prionuše uza nj i
povjerovaše; među njima i Dionizije Areopagit, neka žena
imenom Damara i drugi s njima” (Dj 17,32-33).
Pavao nije uspio niti završiti dobro pripremljenu besjedu
o uskrsnuću. Mislio je valjda još spomenuti da je i on sam
svjedok Uskrsloga, da se Gospodin i njemu ukazao na putu
pred Damaskom, da je i njega ne samo pozvao nego duboko
zahvatio, prosvijetlio i na pravi put okrenuo. Ali nastade komešanje,
smijurenje, ruganje, guranje, zviždanje. Trostruka
bijaše reakcija.
a) Ismjehivanje: neki ga stadoše izrugivati što upotrebljava
neke izraze koji izazivaju maštu a ne razum. Izviždaše ga na
prste, i mladi i stari, mnogi. E, Atenjani, Atenjani, misli Pavao
u sebi, mogu se praviti šale i vicevi nad životom, ali život je
teška zbiljnost i ozbiljnost. Tko započne s komedijom, mogao
bi završiti s tragedijom!
136