Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

PAVAO NA AREOPAGU PROPOVIJEDA USKRSNUĆE
ATENA, grad biser stare Grčke, bijaše u Pavlovo doba osiromašeno
pokrajinsko mjesto s pet tisuća žitelja, ali i tada sa svoga umjetničkog
blaga i uljudbenog ozračja bijaše ciljem najuglednijih pojedinaca onoga
doba. Među tima bijaše i apostol Pavao.
Pisac Djela apostolskih opisuje Pavlov nastup na Areopagu u Ateni
kao prvorazredan događaj susreta kršćanskoga i helenističkoga svijeta,
odnosno kršćanskoga i helenističkoga svjetonazora.
Slikar Dolenec pokazuje na ovoj slici svoje viđenje toga susreta.
Slika se donekle izdvaja iz niske njegovih slika o apostolu Pavlu.
Na njoj prevladavaju plavičasti tonovi s mnoštvom istančanih prijelaza
i nekoliko naglašenih pojedinosti. To slici daje čaroban izgled, ali ni
najmanje ne ugrožava njezin sklad što odzvanja nekom svečanom tajanstvenošću.
Površina donjega dijela slike razdijeljena je vodoravnim linijama što
su presječene s nekolikim uspravnim potezima. Tako je nastalo nekoliko
manjih ploha što ih je slikar umješno rasporedio i veoma pomno oslikao.
U sredini slike na desnoj strani vide se ostatci drevne građevine što je
nekoć svojom ljepotom krasila Areopag. U sredini sprijeda lik je apostola
Pavla, a na lijevoj strani, malo uzdignuta prema sredini, skupina njegovih
slušatelja. Na gornjoj polovici slike prostire se nebo naslikano pretežito
zasićenim tonovima plave boje što pojačava svečan izgled slike u cjelini.
Zaustavimo li se sad kod apostola Pavla i njegovih slušatelja, pokazat
će se duhovna poruka slike.
Apostol suvereno vlada cijelim prizorom. Svojom visoko uzdignutom
rukom i ozbiljnim licem djeluje uvjerljivo; zna što hoće, odlučan je i stamen,
premda nije ukočen i tvrd. Njegovi pak slušatelji predstavljaju malu
skupinu isposničkih likova onodobnih mislilaca. Oni pomno prate Pavlov
govor, ali ostaju nepokretnima, kao skamenjeni i nepovjerljivi.
Pred našim je očima minuli svijet, usitnjen i u se zatvoren, iscrpljen.
Nema ni želje ni snage trgnuti se i uzdignuti na višu, živodajnu razinu.
Kao da ne osjeća zov beskraja i ne vidi čar nebeske plaveti. Nije čudo što
su slušatelji odmahnuli rukom kad je Pavao spomenuo uskrsnuće - misao
kako Bog u Kristu nije stupio na svijet da bi se u njemu utopio nego da bi
ga uzdignuo u Božje ozračje.
Slika br. 10: F. Dolenec, Pavao na Areopagu propovijeda uskrsnuće, akvarel,
75,5x56 cm, sign. d.d. Francina 06.
134