Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

tom smislu anonimno. On je došao nejasno proglasiti jasnim,
anonimno imenovati pravim imenom. Treba se maknuti iz
podsvijesti i polusvijesti! Neka čovjek živi u punini svjetlosti
i spoznaje, a ne u mraku pameti svoje. Zapravo, to i jest glavnina
misijskoga djelovanja.
Govor filozofima. “Bog koji stvori svijet i - sve na njemu
- on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;
i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao,
on koji svima daje život, dah i - sve. Od jednoga sazda cijeli
ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena
vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi
li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.
U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od
vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod!” (Dj 17,24-28).
U ovom kratkom govoru, koji nam je registrirao sv. Luka,
Pavao je nastojao sažeti svu teodiceju, razumne dokaze o
Bogu. Tu je kozmologija i psihologija, povijest i sadašnjost,
blaženstvo i savjest, Bog i čovjek! Glavne misli.
Bog nije od drveta, kumir, idol. On ne prebiva u hramovima,
jer on je Gospodar neba i zemlje, i materijalnih hramova,
i svih nas ljudi, živih hramova. Gospodin i Životvorac.
On ne treba ništa od nas ljudi, nego mi trebamo njega,
njegov dah i život.
Bog je stvorio ljudski rod da napuči zemlju. Odredio je
vrijeme i prostor.
U čovjeka je ulio čežnju za vječnim životom. Toliko nam
se puta čini da je Bog daleko od nas, a nije: u njemu se krećemo,
živimo i bivstvujemo! Čovjekova sreća jest Božja slava!
Navodi pjesnika Kleanta koji je oko 300. godine prije Krista
spjevao himnu bogu Zeusu: “Zeuse, pozdravljamo te!
Neka svaki čovjek digne svoj glas i neka ti pjeva: jer mi smo
od tvoga roda”, 68 - Pavao parafrazira: njegov smo čak i rod!
132
68 Cijela pjesma u: J. Holzner, Pavao, str. 242-243.