Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

da je užitak glavni čovjekov cilj, ne samo u materijalnom
pogledu, nego i u smislu oslobađanje od svake patnje
i muke.
Stoici su smatrali:
da u svemu postoji Bog, sveboštvo,
da je sve što se događa volja Božja,
da se povijest ciklički ponavlja.
Takvi su se filozofi stali podsmjehivati Pavlu nazivajući ga
čavkom koja gače i gačući udara u njihove filozofske bubnjiće
i zabavlja ih. Drugi su govorili da donosi nauk o tuđim bogovima,
jer je govorio o Isusovu uskrsnuću (grčki: uskrsnuće
- anastasis, pa se moglo učiniti da je to neka božica Anastasis,
zajedno s Bogom Isusom).
U međuvremenu vjerojatno je pristigao Timotej sa Silom
iz Bereje.
“Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: Bismo li
mogli znati kakav to nov nauk naučavaš? Čudnovatim nam
nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to
imalo biti” (Dj 17,19-20).
Pavlov san i dan. Ispunio se Pavlov san. Ljudi ga poveli na
najsvečanije mjesto u Ateni, na Areopag. 66 To je bilo kao neko
sudište gdje je svatko mogao doći, obrazložiti što hoće i opravdati
se kako želi. A bio je i poseban žiri sudaca: pametnih,
uglednih, iskusnih. Pavao je sigurno bio ushićen. Možda je
malo kada i malo gdje vidio tako jasnu milost Božju na djelu
kao tu. Pomislio je u sebi: “Atena je moja! Bože, hvala Ti što
si mi je danas stavio pred usta i pred oči. Želim je obratiti za
tebe, uskrsli Kriste!” I dok se uspinjao na Areopag, padaju mu
neke sjajne ideje napamet. Navrle mu neke izreke grčkih filozofa.
Sjeća se nekih čudnih kipova u gradu, osobito onoga
66 Areopag je ne samo topografsko mjesto na sjevero-zapadu Akropole
u Ateni, nego i uzvišica posvećena bogu Aresu (Martu). I sudište gdje
se bdjelo nad javnim govorima u Ateni. Tako je i Pavao trebao odgovarati
pred sucima Areopaga.
130