Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

njemu je i prozvan Areopag - Aresov brežuljak), a Zeus iznad
svih, i kad on trepavicama trepne, i Olimp se tresne.
Eto, u takvu sredinu upao je apostol Pavao. Ciljano. Nije
išao iz turističkih pobuda, niti je uzimao ikakva vodiča da mu
rastumači Fidijina olimpijskog Zeusa ili njegovu djevičansku
božicu Atenu koja je iskočila iz Zeusove glave. Hodao je gradom
tri-četiri dana iščekujući mlađe kolege Silu i Timoteja.
Nije ga toliko očaravala ljepota ljudskoga tijela: nacrtana, islikana,
isklesana, koliko ga je razočaravala praznina atenske
duše!
Do ogorčenosti. Evo teksta: “Dok ih je u Ateni iščekivao,
ogorči se Pavao u duši promatrajući kako je grad pokumiren.
Međutim, raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima,
a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. Dobacivahu
mu i neki od epikurejskih i stoičkih filozofa. Jedni su
govorili: ‘Što bi htjela reći ta čavka?’ Drugi pak: ‘Navješćuje,
čini se, neke tuđe bogove.’ Jer navješćivaše Isusa i uskrsnuće”
(Dj 17,16-18).
Čavka propovijeda o uskrsnuću. Pavao je u Ateni čekao
svoje sudrugove u apostolatu, ali jednako je i sam s Grcima
na trgu i sa Židovima u sinagogi raspravljao ili dijalogizirao
(dielegeto) svakoga dana. Razbjesnio se kad je vidio grad pun
idola i kumira (bilo ih je više u Ateni nego u čitavoj Grčkoj).
Svoju navjestiteljsku službu usmjerio je dvostrukim kanalom.
Najprije među svojim sunarodnjacima Židovima koji žive u
Ateni, u dijaspori, a zatim po trgovima Atene, uvjeravao ih
da je Isus očekivani Mesija. A zatim je raspravljao s raznim
znatiželjnicima, služeći se instrumentom inteligencije i zdrava
zaključivanja. Među tim poganima bijaše i epikurejskih i
stoičkih mudraca i mudrijaša.
Epikurejci su vjerovali i naučavali:
da sve vodi nekakva nerazumna sudbina,
da je smrt kraj svemu,
da su bogovi daleko od svijeta i za nj se ne brinu,
129